Meso

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Pečeni odresci

Meso koje služi za prehranu čovjeka čini sirovo ili prerađeno mesno tkivo stoke, peradi, divljači, ribe, mekušaca, školjki, rakova, puževa i žaba. Ono je važan dio čovjekove prehrane radi velikog udjela bjelančevina, koje su nužne čovjeku.

Vrste mesa po podrijetlu[uredi VE | uredi]

Dijelovi govedine

Govedina[uredi VE | uredi]

1. vratina

2. hrskavi zapećak

3. rebra

4. pržolica (ramstek)

5. hrbat (rozbif)

6. hrbat (rozbif)

7. pisana pečenka (biftek)

8. rebra, mekana (srednja) rebra, potrbušina

9. masna potrbušina, slabina

10. rame (ribica), plećka (lopatica)

11. but

12. vrh kuka

13. karlica

14. stražnja goljenica

Dijelovi svinjetine

Svinjetina[uredi VE | uredi]

Za razliku od govedine, svinja je vrlo korisna životinja, jer se za prehranu rabi gotovo cijela. Neke religije brane jedenje svinjetine.

  1. glava
  2. prsni vršci
  3. leđa (leđna slanina)
  4. vrat ili vratina
  5. prsa
  6. kare i rebra
  7. poleđina
  8. file (svinjska pisanica, lungić)
  9. prsa s potrbušinom
  10. potrbušina
  11. plećka ili lopatica
  12. svinjski but (s orahom i salom)
  13. koljenica
  14. papci
  15. rep

Toplinska obrada mesa[uredi VE | uredi]

Odabir toplinske obrade mesa ovisi o tome priprema li se meso u komadu ili se sirovo reže na obroke i tek tada priprema.

Priprema velikih mesnih jela[uredi VE | uredi]

Šunka

Kuhanje[uredi VE | uredi]

Kuhanje (franc. bouillir) obrada je mesa, kojom se meso omekšava prenošenjem topline na meso putem kipuće vode, radi lakšeg žvakanja i daljnje probave. Trajanje kuhanja ovisi o vrsti mesa (perad se kuha brže od govedine). S obzirom da kuhanje može trajati više sati, kuhanje se ubrzava primjenom Papinovog lonca (također se rabi za kuhanje na velikim nadmorskim visinama). Kuhanje je prikladno za govedinu, teletinu, svinjetinu, ovčetinu, perad. Od mesa, kostiju i goveđeg repa, obično se kuha i temeljac za juhe i druga jela.

Kuhana je govedina u Hrvatskoj specijalitet, a najpogodniji komadi za kuhanje su vanjski but, koljenica, goveđa prsa, lopatica i dopržolica.

Pirjanje[uredi VE | uredi]

Kuhanje na pari (braiser) zovemo pirjanje ili dinstanje (oba su pojma regionalizmi, tur. püryan -> pirjati, njem. Dunst -> dinstati). Pirjanje je prikladno za tamna i svijetla mesa, a prethodnim salamurenjem meso omekšava i postaje ukusnije.

Pečenje[uredi VE | uredi]

Pečenje (rôtir) obrada je mesa kojom se meso zagrijava bilo toplim zrakom (temperatura je u početku 250 °C, a kasnije se smanji na 120 °C), ili kontaktom mesa i ploče (ili rešetki) na kojima se meso nalazi. Pečeno meso odlikuje se boljim okusom od kuhanog, no nije tako mekano. Prikladno je za tamna i svijetla mesa. Mesu se tijekom pečenja ne dodaje tekućina, a nakon pečenja prije rezanja mora odstajati barem 15 minuta.

Pečenje u pećnici (franc. au four); prikladno je za tamna mesa, divljač i pernatu divljač
Pečenje na ražnju (franc. à la brochet); prikladno je za svijetla mesa poput telećih prsa, telećih mišića, dijelova telećeg buta.

Priprema malih mesnih jela[uredi VE | uredi]

Pečenje u masnoći[uredi VE | uredi]

Pečenje u masnoći (frire) prikladno je za svijetla i tamna mesa, iznutrice, odreske, filee, kotlete, pržolice, perad, mozak, žlijezde.

Prženje[uredi VE | uredi]

Prženje je obrada mesa u većoj količini vrućeg ulja ili masti. Meso se mora mora pržiti u dovoljno velikoj tavi kako se temperatura prženja ne bi naglo smanjila i meso pustilo sok, te se počelo kuhati. Poprživanje mora trajati što kraće kako bi meso u sredini ostalo ružičasto.

Prženje u tavi (sauter) prikladno je za tamna mesa poput chateaubrianda, bifteka, T-bone steaka, pržolice.
Prženje na roštilju (griller) prikladno je za svijetla mesa poput kotleta, oraščića, mljevenog mesa, dijelova peradi.
Popržavanje prevrtanjem (à la minute) prikladno je za tamna i svijetla mesa, iznutrice.

Pirjanje[uredi VE | uredi]

Gulaš
Smeđe pirjanje (braiser) prikladno je za tamna i svijetla mesa, ragu, sotirano pile.
Svijetlo pirjanje (poêler) prikladno je za svijetla mesa poput piletine, janjetine, teletine.
Naravno pirjanje (braiser naturel) prikladno je za tamna mesa (gulaš i mesna jela u umaku) i svijetla mesa (frikase od teletine i peradi)
Dokuhavanje (pocher) prikladno je za iznutrice, svijetla i nježna mesa.
Kuhanje (bouillir) prikladno je za iznutrice, svijetla i tamna mesa.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Vladimir Katanec, Kuharstvo 2, Školska knjiga, Zagreb, 1997. godine, ISBN 953-0-20808-1

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Meso