Amikt

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Oblačenje amikta
Amikt

Amikt ili Naglavnik (lat. Humerale) je platneni ovratnik koji nose svećenici, đakoni i akoliti oko vrata, preko ramena te ga pričvršćuju u struku, a nosi se ispod albe. Amikt je obično bijelo platno 90 centimetara dugo i 60 široko, s vrpcama na dva kraja.

Razvitak[uredi VE | uredi]

Amikt je nastao na tragu ovratnika (platna s vrpcama) koje su Rimljani nosili tako da se od zatiljka spuštalo na ramena te poput korzeta imalo svrhu stezanja odjeće oko struka. Kao Crkveno ruho prvi ga rabe benediktinci. Prvotno su ga nosili papa i sedam rimskih đakona, koji su ga nosili iznad albe te ispod dalmatike i misnice. Kada su došli Karolinzi, njegova se upotreba prenosi izvan Rima te ga nose biskupi i svećenici, ali sada ispod albe. Tijekom 12. stoljeća i do danas, posebno se urešava gornji rub tzv. parura amikta skupocjenim vezom. Riznica zagrebačke katedrale čuva vrlo vrijedan primjerak amikta sa parurom koji je pripadao zagrebačkom biskupu bl. Augustinu Kažotiću.

Današnja uporaba[uredi VE | uredi]

Amikt je propisan Općom uredbom Rimskog misala br. 336., te se njime pokriva donje odijelo na koje se oblači alba. Stari običaj stavljanja amikta iznad albe zadržale su pape i svećenici koji u pontifikalnom slavlju oblače pluvijal.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Biskupski ceremonijal, Zagreb 1987.
  • Berger, Rupert, Mali liturgijski leksikon, Zagreb 1993.
  • Opća uredba Rimskog misala, zagreb 2004.
  • Šaško, Ivan, Liturgijski simbolički govor, Zagreb 2005.