Anatolij Kudrjavcev
Anatolij Kudrjavcev (Анатолий Александрович Кудрявцев, Anatolij Aleksandrovič Kudrjavcev; Split, 26. listopada 1930. – Split, 23. ožujka 2008.), teatrolog, sveučilišni profesor, književnik i dugogodišnji kazališni kritičar. Sin Rusa i Splićanke.
Osnovnu školu i Gimnaziju je završio u Splitu. Studij kroatistike završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru, te zatim magistrirao i doktorirao u području komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Godine 1980. godine nagrađen je Sterijinom nagradom za kazališnu kritiku. Sudjelovao je na znanstvenim simpozijima iz područja književnosti i teatrologije, a bio je i član Društva hrvatskih književnika.
Objavljivao je eseje, feljtone i putopise u književnim časopisima i u novinama, npr. u "Mogućnostima", "Zadarskoj reviji", "Oku", "Kulturnoj baštini", "Vidiku", "Prologu" itd. Petnaest godina radi kao dramski kritičar u "Slobodnoj Dalmaciji". Prevodio je s ruskoga, talijanskog i engleskog jezika. Često je bio članom stručnih žirija i selektorom za kazališne festivale.
Bio je strastveni ljubitelj splitskog športa picigina, o kojem je za novine "Slobodna Dalmacija" napisao članak.[1]
Njegov otac Aleksander došao je iz rodne Moskve. Imao je kuću na Crvenom trgu, koja je kasnije srušena, zbog urbanisitičkih potreba grada. Groblje u Moskvi na kojem su bili njihovi preci, potopljeno je, zbog potreba hidroregulacije.
- Gledalac sa zadatkom (1983.) - zbirka kazališnih kritika
- Sitnice (1987.)
- Vječni Split (1985.)
- Splite moj - poezija o Splitu (1999.)
- Ča je pusta Londra (2002.)
- U potrazi za izgubljenim Mediteranom (2001.)
- Povist Splita šćeto neto i Splitske face (2006.)
