Anorganski spoj
Anorganski spoj obično je kemijski spoj koji nema veze ugljik-vodik, odnosno spoj koji nije organski spoj.[1] Proučavanje anorganskih spojeva grana je kemije poznata kao anorganska kemija.
Anorganski spojevi čine većinu Zemljine kore, iako sastavi dubokog plašta ostaju aktivna područja istraživanja.[2]
Neki jednostavni ugljikovi spojevi često se smatraju anorganskima. Primjeri uključuju: alotrope ugljika (grafit, dijamant, bukminsterfuleren itd.), ugljikov monoksid, ugljikov dioksid, karbide i sljedeće soli anorganskih aniona kao što su: karbonati, cijanidi, cijanati i tiocijanati. Mnogi od njih su normalni dijelovi uglavnom organskih sustava, uključujući organizme; opisivanje kemikalije kao anorganske ne znači nužno da se ne pojavljuje unutar živih bića.
Pretvorba amonijevog cijanata u ureu koju je izvršio Friedrich Wöhler 1828. često se navodi kao početna točka moderne organske kemije. U Wöhlerovoj eri bilo je rašireno uvjerenje da organske spojeve karakterizira vitalni duh. U nedostatku vitalizma, razlika između anorganske i organske kemije je samo semantička.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ J. J. Berzelius "Lehrbuch der Chemie," 1st ed., Arnoldischen Buchhandlung, Dresden and Leipzig, 1827. ISBN 1-148-99953-1.
- ↑ Newman, D. K.; Banfield, J. F. (2002). "Geomicrobiology: How Molecular-Scale Interactions Underpin Biogeochemical Systems". Science. 296 (5570): 1071–1077. Bibcode:2002Sci...296.1071N. doi:10.1126/science.1010716. PMID 12004119. S2CID 1235688.