Prijeđi na sadržaj

Ante Matasić

Izvor: Wikipedija
Ante Matasić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 9. lipnja 1862.
Mjesto rođenja Kompolje, Hrvatska
Datum smrti 24. lipnja 1942.
Mjesto smrti Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1912. - 1918.
1941. - 1942.
Čin general bojnik
general
Ratovi Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Vojska Austro-ugarska vojska
Domobranstvo
Rod vojske Pješaštvo
Zapovijedao 25. domobranska pješačka pukovnija
Odlikovanja Željezni križ

Ante Matasić (9. lipnja 1862.24. lipnja 1942.), hrvatski vojnik i pravaški aktivist, general u vojskama Austro-Ugarske Monarhije i Nezavisne Države Hrvatske.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mladost i Prvi svjetski rat

[uredi | uredi kôd]

Ante Matasić rođen je u Kompolju pokraj Otočca 9. lipnja 1862. g. Još kao mladi austrougarski časnik upoznao je Antu Starčevića te s njim ostao u vezi, što je na Matasića jako utjecalo te je do kraja života ostao privrženik pravaške misli. Godine 1912. postaje zapovjednikom 25. (zagrebačke) domobranske pukovnije i zamjenikom zapovjednika VII./VI. zagrebačkoga hrvatsko-slavonskog domobranskog okruga. Zagrebačka domobranska pukovnija bila je dio 83. pješačke brigade čuvene 42. domobranske pješačke divizije (Vražja divizija). Ta se brigada pod Matasićevim vodstvom iznimno dokazala tijekom prvoga svjetskog rata u bojevima po Srbiji i Galiciji. Tijekom rata dosegao je čin general bojnika.

Međuratno razdoblje

[uredi | uredi kôd]

Nakon proglašenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba, vlast u Hrvatskoj preuzima Narodno vijeće SHS koje umirovljuje Matasića početkom studenog 1918. g. Po proglašenju Kraljevine SHS (kasnije Kraljevine Jugoslavije) počinju politički progoni zbog njegove pravaške orijentacije. Držan je u zatvoru od kraja 1918. do veljače 1919. g. U Zagrebu je bio na čelu kratkotrajnog Časničkog vijeća, osnovanog početkom 1920. g. Vijeće je bilo sastavljeno od (bivših) vojnih osoba i civila, a djelovalo je na liniji skupine Sarkotić-Duić-Perčević (međuratna hrvatska emigracija) i emigrantskog Hrvatskoga revolucionarnog komiteta, pa je imalo svoga delegata u "bečkom odboru" Ivice Franka i Vladimira Sachsa Petrovića. Postoje neke (neprovjerene) tvrdnje da je Matasićevo Vijeće u Zagrebu bilo "organizirana vojna snaga od 2000 ljudi". Daljni žešći progoni slijede u studenom 1929., kada ga privodi policija u sklopu akcije uhićenja Stipe Javora i ostalih pravaških aktivista. To je bila reakcija beogradskog režima na likvidaciju Tonija Schlegela i diverzije mladih pravaških revolucionara.

Drugi svjetski rat

[uredi | uredi kôd]

Odmah nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske zatražio je pristup u djelatni stališ hrvatske vojske. Unatoč starosti, primljen je u Hrvatsko domobranstvo kao djelatni general pješaštva te je radio u Ministarstvu Hrvatskog domobranstva. Nekoliko tjedana nakon uspostave NDH Ante Pavelić ga je odlikovao. U lipnju 1941. postao je počasni član ustaškog pokreta a u veljači 1942. pozvan je za zastupnika u Hrvatski državni sabor. Umro je 24. lipnja 1942. u Zagrebu.

Literatura

[uredi | uredi kôd]