Antijar

Izvor: Wikipedija
Antijar
A. toxicaria
A. toxicaria
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Moraceae
Tribus: Castilleae
Podtribus: Castillineae
Rod: Antiaris
Lesch.
Vrsta: A. toxicaria
Dvojno ime
Antiaris toxicaria
(J.F.Gmel.) Lesch.

Antijar (lat. Antiaris), monotipski rod drveća u tropskim predjelima Afrike, Azije, Australije, i zapadnom Pacifiku (Tonga). Jedini je predstavnik visoko drvo A. toxicaria, čiji su otrov pripadnici naroda Li s otoka Hainana koristili u lovu i ratu, premazujući vrškove strijela njegovim lateksom, a nazivali su ga „drvo otrovne strelice“).

Pripada porodici dudovki[1] i smješten je u podtribus Castillineae. To je jednodomno drvo koje naraste do 40 metara visine, i prečnikom debla do 40 cm. Stablo brzo raste i postiže zrelost u roku od 20 godina. Plod je jestiv.

Podvrste[uredi | uredi kôd]

  1. Antiaris toxicaria subsp. humbertii (Leandri) C.C.Berg, Madagaskar
  2. Antiaris toxicaria subsp. macrophylla (R.Br.) C.C.Berg, mali sundski otoci, Moluci, Nova Gvineja, Sjeverni teritorij, Filipini, otočje Santa Cruz, Solomonski Otoci, Vanuatu
  3. Antiaris toxicaria subsp. madagascariensis (H.Perrier) C.C.Berg, Madagaskar
  4. Antiaris toxicaria var. usambarensis (Engl.) C.C.Berg, Burundi, Kenija, Ruanda, Tanzanija, Uganda, Zambija
  5. Antiaris toxicaria subsp. welwitschii (Engl.) C.C.Berg, tropska Afrika

Sinonimi[uredi | uredi kôd]

  • Antschar Horsf.
  • Ipo Pers.
  • Lepurandra Nimmo
  • Toxicaria Aepnel. ex Steud.
  • Antiaris dubia Span. ex Hook.
  • Antiaris innoxia Blume
  • Antiaris rufa Miq.
  • Antiaris saccidora Dalzell
  • Antiaris zeylanica Seem.
  • Ipo rufa Kuntze
  • Ipo saccidora (Dalzell) A.Lyons
  • Ipo toxicaria (J.F.Gmel.) Pers.
  • Lepurandra saccidora Nimmo
  • Cestrum toxicarium J.F.Gmel.

Galerija[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Antiaris
Wikivrste imaju podatke o taksonu Antiaris

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Plants of the World online Pristupljeno 28. siječnja 2020.