Anto Marinčić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Anto Marinčić (Čusto Brdo, Žepče, 22. studenoga 1954.), hrvatski je književnik, novinar i političar iz BiH. Piše romane, pjesme, kratke priče, dramske komade.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Čustom Brdu 1954. godine. Osnovnu školu pohađao je u Čustom Brdu i Maglaju. U Maglaju je završio srednju školu. Završio je za strojara visokotlačnih kotlova s automatskom, termičkom komandom (ATK) i parnih turbina.

Sudjelovao je u Domovinskom ratu. Javni je, kulturni i politički djelatnik BiH Hrvata. Predsjedavao je OO HDZ-a u Maglaju, predsjednik OO-om HDZ-a Žepče. Bio je članom Središnjega odbora HDZ BiH, zastupnikom u skupštini Zeničko-dobojskoga kantona te zastupnikom u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Politikom se je prestao baviti 2000. godine, nakon čega se bavi pisanjem. Piše za Hrvatsko slovo rubriku Iz bih bilježnice a od 2009. godine piše i za australski Hrvatski vjesnik.[1]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Djela su mu objavljena u Osvitu, Hrvatskoj riječi, Katoličkom tjedniku, Večernjem listu, Natronu, Unicepu, Radu, TIN-u i drugim listovima.

Pjesma "Jeka" mu je uvrštena temeljem natječaja Međunarodnoga instituta za književnost ERATO u knjigu najljepših lirskih pjesama.

Njegov roman Rafaelo 5. je najčitaniji roman u Hrvatskoj listopada 2012. godine prema Hrvatskom knjižničarskom društvu.

Scenariji[uredi VE | uredi]

Surađivao je na scenariju HRT-ovog dokumentarnog filma Žepče na rijeci Bosni iz 1996. godine. Scenarist je BiH dokumentarnog filma Imal' igdje ljepšeg kraja?.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Općina Žepče ili ključ za funkcioniranje Federacije Bosne i Hercegovine, Ceres, Zagreb, 2000.
  • Bosna i Hercegovina bijeda nerazumijevanja nerazumijevanje bijede, HKD Napredak–podružnica Vitez, Vitez, 2004.
  • Državno-pravni ustroj BiH, (objavljeno u knjizi Nedamo te lijepa naša, Zborniku radova sa znanstvenog skupa Hrvati u BiH danas, Banja Luka, 4 – 6. ožujka 2011.)

Romani:

  • S onu stranu, Ceres, Zagreb, 1997.
  • Na izvoru strasti, HKD HUM, Mostar, 2005.
  • Mudžahedinova žena, Matica hrvatskea, Split, 2007., (i scenarij za igrani film)
  • Majstor iluzija, vl. naklada, 2010.
  • Rafaelo, Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2012.

Kratke priče:

  • Voda i kamen, 2002., (objavljena u "Hrvatskom narodnom godišnjaku", 2005.) (3. nagrada HKD Napredak)
  • Mjesto do učitelja, (objavljena u "Hrvatskom narodnom godišnjaku", 2006.)
  • Kad ćeš naučit?, zbirka kratkih priča, Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2009.

Dramski komadi:

  • Upravljanje krizom, tragikomedija i scenarij za film

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. antomarincic.info: Rafaelo:
    "Od 2002. piše za Hrvatsko slovo, a od 2009. i za australski Hrvatski Vjesnik.", preuzeto 3. ožujka 2013.