Archibald Reiss

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Archibald Reiss
Archibald Reiss.gif
Rođenje 8. srpnja 1875.
Hausach
Smrt 8. kolovoza 1929.
Beograd
Alma mater Sveučilište u Lausanni
Poznat po osnutku prvog akademskog programa za forenzičke znanosti i osnivanju Instituta forenzičkih znanosti

Rudolphe Archibald Reiss (Hausach, 8. srpnja 1875.Beograd, 8. kolovoza 1929.), je bio švicarski forenzičar, publicist i doktor kemije.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je 8. srpnja 1875. godine kao osmo dijete, od ukupno deset, kod roditelja Ferdinanda Reiss, zemljoposjednika, i Pauline Sabine Anna Gabriele Seutter von Loetzen, u Hausachu. Poslije završenog osnovnog i srednjeg obrazovanja u Njemačkoj, otišao je zbog lošeg zdravstvenog stanja na studije u Švicarsku.

Zvanje doktora kemije stekao je već u 22. godini, i biva izabran za pomoćnika za fotografiju, a potom je postao priznati docent za tu oblast, na Sveučilištu u Lausanni. Za redovnog profesora kriminalistike imenovan je 1906. godine. Kao profesor bavio se znanstvenim radom.

Na poziv srpske vlade Reiss je 1914. godine otišao u Srbiju istraživati pojedine zločine austrougarske, njemačke i bugarske vojske nad srpskim stanovništvom. Bio je član delegacije jugoslovenske vlade na Mirovnoj konferenciji u Parizu.

Sa srpskom vojskom prešao je Albaniju, Solunsko bojište i sa Moravskom divizijom ušao u oslobođeni Beograd, studenoga 1918. godine. Poslije rata modernizirao je tehničku policiju pri Ministarstvu unutrašnjih poslova nove države. Rudolphe Archibald Reiss, razočaran nekim negativnim pojavama u društvenom i u političkom životu povukao se pred kraj života iz svih javnih dužnosti. Živio je skromno u svojoj vili "Dobro polje" (Topčider) u Beogradu.

Godine 1926. postao je počasni građanin grada Krupnja. Te godine je također jugoslovenski ministar i general Duško Trifunović Reissa proglasio počasnim kapetanom I. klase pješaštva Vojske Kraljevine SHS.[1]

Umro je 8. kolovoza 1929. u Beogradu.[2] Sahranjen je na topčiderskom groblju, dok je po njegovoj želji njegovo srce odneseno u urni na Kajmakčalan, gdje je sahranjeno zajedno sa ostalim vojnicima sa Solunskog bojišta.

Kao svoj posmrtni zavjet srpskom narodu ostavio je neobjavljen rukopis knjige "Čujte Srbi!" na francuskom jeziku, u izvorniku "Ecoutez les Serbes!". Ova knjiga je završena 1. lipnja 1928. godine, a tiskana je 2004. godine.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Politika, br. 6.615 od petka 24. septembra 1926., str. 5.
  2. Politika, br. 7.638 od petka 9. avgusta 1929., naslovna strana