Ares I

Izvor: Wikipedija
Umjetnički prikaz lansiranja Aresa I

Ares I bila je predložena američka raketa-nosač. Posebno je razvijena za lansiranje svemirskog broda Orion i trebala je s njim zamijeniti Space Shuttle kao raketa s ljudskom posadom. U njezinoj zadnjoj planiranoj konfiguraciji mogala je lansirati do 24,5 tone korisnog tereta u nisku Zemljinu orbitu. Zajedno sa sestrinskom raketom Ares V bila je dio NASA-inog programa Constellation, koji je rano prekinut zbog financijskih ograničenja.[1]

Tehnologija[uredi | uredi kôd]

Usporedba veličina (s lijeva na desno) Saturna V, Space Shuttlea, Aresa I i Aresa V
Lansiranje Ares I rakete

Ares I trebao je imati dva stupnja. Prvi stupanj bila je raketa na kruto gorivo s pet segmenata, koju bi proizvodio Alliant Techsystems. Kao gorivo služila bi mješavina amonijevog perklorata kao oksidansa i aluminija. Nakon pokretanja, stadij s čvrstim gorivom ne bi se mogao isključiti, a odnio bi raketu na visinu od oko 50 km tijekom gorenja od 126 sekundi. Na toj visini prvi stupanj bi se odvojio i sustav od pet padobrana osigurao bi njegovo spuštanje u Atlantik. Otamo bi bio odvučen natrag na mjesto lansiranja, gdje bi segmenti bili odvojeni jedan od drugog. Da su to dopuštali propisi, bili bi željeznicom poslani u pogon u blizini Brigham Cityja u Utahu na ponovnu proizvodnju i upotrebu pri sljedećem letu.[2]

Drugi stupanj bila je smanjena verzija vanjskog spremnika Space Shuttlea. Primarno je izrađen od legure aluminija i litija i sadržavao je dva manja spremnika za pogonska goriva, s tim da je gornji spremnik napunjen tekućim vodikom (329 m3 na 20 K ), a donji tekućim kisikom (108 m3 na 90 K). Te bi tvari pokretale motor J-2X koji bi raketu odveo u nisku Zemljinu orbitu. nakon završetka izgaranja korisni bi se teret tamo odvojio izravno ili zajedno s trećim stupnjem rakete. Spremnik je trebao izgraditi Boeing u Michoud Assembly Facility i transportirati do lansirne rampe morem, gdje bi se sastavljao i motor Pratt&Whitney Rocketdyne.[3]

U konfiguraciji s ljudskom posadom, na vrhu rakete nalazila bi se raketa za spašavanje na kruto gorivo, koja bi naglo ubrzala kapsulu posade u slučaju opasnosti i poslala je daleko od rakete.

Lansirni kompleks[uredi | uredi kôd]

Lansirni kompleks 39B svemirskog centra Kennedy bio je jedino mjesto za lansiranje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. NASA Budget Press Conference – Statement by Charlie Bolden, NASA Administrator (PDF). 1. veljače 2010. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. veljače 2010. Pristupljeno 27. rujna 2022.
  2. NASA's Ares I First Stage - Powering the Ares I Rocket for liftoff (PDF) (engleski). NASA. Svibanj 2008. Pristupljeno 13. travnja 2009.
  3. NASA's Ares I Upper Stage – Powering the Second Phase of a Rocket's Journey to Space (PDF) (engleski). NASA. 2008. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 21. siječnja 2018. Pristupljeno 13. travnja 2009.