Asindeton

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Asindeton (grč. a = negacija, syndetos = povezan) stilska je figura koja nastaje nizanjem riječi bez njihova gramatičkog povezivanja (veznicima). Aristotel je u svojoj "Retorici" pisao da se asindetske rečenice bolje očituju u govorima, a manje u pismu jer tamo imaju dramatičan učinak. Suprotnost je polisindetonu.

Primjeri[uredi VE | uredi]

Asindeton se može koristiti u nekim frazama kako bi one dobile ritam i ostale bolje zapamćene:

  • Veni, vidi, vici. Dođoh, vidjeh, pobijedih.
  • Citius, altius, fortius. Brže, više, jače.

Asindeton u poeziji[uredi VE | uredi]

Asindeton se koristi i u poeziji, često radi ritma i isticanja.

Topovi, bombe, džemije, torpedi,
Sistemi suhi, kumiri od mjedi,
Plemići lažni - carski svodnici,
Mračnjaci tusti, vragu srodnici

Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči, -
To je jezik roda moga!

Vrag da skoči, pa se trza,
Trese tamo, trese sjemo,
Bijesno škripi, lud se vrza,
Ko' tamjanom da ga kadiš
Ili svetom vodom hladiš.
Psiče, puše, kune, psuje,
Grize, plače, jadikuje:
Zalud! - krušku uhvatio,
Ko' da si ga prilijepio.