Petar Preradović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Petar Preradović
Preradovic Petar.jpg
Petar Preradović
Puno ime Petar Preradović
Rođenje 19. ožujka 1818.
Grabrovnica, Hrvatska
Smrt 18. kolovoza 1872.
Fahrafeld, Austrija
Period pisanja 1834. - 1866.
Književni period romantizam
Supruga(e) Paula (Pavica) (rođ. de Ponte) (r. 1828. - u. 4. svibnja 1855.), Emilija Novaković-Đurabojska (r. 1837. - u. 28. rujna 1863.) 1, Ema (rođ. Regner pl. Bleyleben) (r. 1828. - u. ?).
Djeca 8: Čedomil (r. 8. srpnja 1849. - u. 24. rujna 1849.), Milica (r. 24. rujna 1850. - u. ?), Slavica (r. 17. kolovoza 1852. - u. 23. ožujka 1855.), Dušan (r. 18. rujna 1854. - u. 30. rujna 1920.), Radovan Josip Petar (r. 24. kolovoza 1858. - u. 11. veljače 1908.) 2, Milan (r. 5. veljače 1866. - u. 6. kolovoza 1879.[nedostaje izvor]), Zora (r. 13. prosinca 1867. - u. 10. svibnja 1927.) i Jelica (r. 13. lipnja 1870. - u. 27. prosinca 1870.).

Petar Preradović (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. - Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.), bio je general[1][2], hrvatski pjesnik i prevoditelj. Smatrao se Hrvatom. 3 Jednim je od najplodnijih i najcjenjenijih književnika hrvatske književnosti svoga doba.[3] Ubraja se u najznačajnije pjesnike hrvatskoga romantizma.[4]

Životopis[uredi VE | uredi]

Petar Preradović rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače 1818. godine od oca Ivana Preradovića i majke Pelagije rođene Ivičić.[5] U obitelji Ivana i Pelagije Preradović pokraj sina Petra bile su još dvije kćeri, Marija (20. prosinca 1812.- 25. veljače 1867.) i Ana (11. veljače 1820. - 5. travnja 1822.).[6] Djetinjstvo i školske dane proveo je Preradović u Grubišnom Polju, odakle mu je bio otac, vojni dočasnik, i Đurđevcu.[5] Nakon očeve smrti, 1828. godine,[5] brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. Tijekom školovanja u Bečkom Novom Mjestu prelazi s pravoslavlja na katolicizam što je bilo uvjetovano njezinim statutom jer napredovanje u vojsci nije bilo moguće ako budući časnik nije bio rimokatolik.[7] Vojničko školovanje završio je 1838. godine i onda je kao poručnik odaslan u Milano.[8] Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, 1840. godine, znatno je utjecao na "povratak" materinjem jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba (generalski čin). Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je "drugoj fazi", uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. 1843. godine biva premješten u Zadar gdje je iste godine napisao prvu pjesmu na hrvatskom jeziku pod naslovom "Poslanica Špiri Dimitroviću".[8] Na zamolbu Ante Kuzmanića, koji je tada bio urednikom Zore dalmatinske, napisao je za prvi broj toga lista (1. siječnja 1844.) pjesmu "Zora puca, biche dana".[8][9][10] Od tada sustavno nastavlja svoj pjesnički rad na hrvatskom jeziku a zalagao se je i za prihvaćanje Gajeva pravopisa u južnoj Hrvatskoj.[8]

1848. godine ponovno je premješten u Italiju a rujna iste godine otputovao je na dopust u Dubrovnik i u Dubrovniku se je u listopadu vjenčao sa Zadrankom Pavicom de Ponte. 1849. godine premješten je u Zagreb gdje je pridijeljen bojnom odsjeku Banskog vijeća a ukazom bana Josipa Jelačića imenovan je, 1851. godine, podnačelnikom bojnog odsjeka i banovim pobočnikom.[8] Krajem 1852. godine premješten je u Cremonu, 1853. godine u Veronu, a u rujnu iste godine u Pančevo a nakon daljnjih premještenja u Kovin, Arad i Erdelj pridijeljen je 1854. godine vrhovnom zapovjedništvu vojske u Beč.[8] 1855. umirla mu je supruga Pavica. 1865. godine vjenčao se je s Emom Regner a sredinom iste godine poslan je u Veronu, gdje ga je zatekao rat s Italijom.[8]

Car i kralj Franjo Josip I. odlikovao je Petra Preradovića plemstvom 24. veljače 1864. godine te ujedno donirao pjesniku dio osobne riznice pošto se je Preradović u tom trenutku nalazio u lošoj financijskoj situaciji. U spomen tome daru zapisao je nacrt pjesme zahvalnice:

Svjetla kruno, dobri gospodaru!
Koliko se radujem tom daru,
Koliko me usrećuješ njime,
Moja usta ne mogu izreći.
Dolikuje tebi dar sa svime!
Al od mojih zasluga je veći,
Klanjam ti se u zahvalnu muku
I ljubim ti podarnicu ruku.
Dok je meni ove sjede glave
I u srcu pjesmice ubave,
Orit će se sa ovih gusala.
Tvoja slava i na daru hvala.[11]

U čin generala promaknut je 1866. godine.[8] Sredinom 1871. godine bio je na vojnim vježbama kod mjesta Bruck a iste godine predložen je za kandidaturu za hrvatskoga bana, no bio je jako bolestan i u jednom pismu napisao je kako nije zainteresiran za tu čast.[12] Zdravstveno stanje mu se pogoršalo krajem 1871. godine i otpremljen je na liječenje. Nakon što je obolio bezupješno se je liječio u Mariabrunnu pokraj Münchena a zatim i u austrijskom mjestu Fahrafeldu.[12]

Smrt[uredi VE | uredi]

Petar Preradović umro je od vodene bolesti 4, 18. kolovoza 1872. godine, u Fahrafeldu.[13] Pokopan je 21. kolovoza 1872. godine u Beču. U omladinskom društvu Velebit u Beču potekla je zamisao, koja je bila općeprihvaćena, da se pjesnikovi posmrtni ostatci prenesu u Zagreb. Tako su 11. srpnja 1879. godine izvađeni njegovi posmrtni ostatci i s bečkoga groblja preneseni u arkade Mirogoja[14] gdje je pokopan 14. srpnja 1879. godine.[15][16] Tadašnji gradonačelnik Zagreba August Šenoa održao je nadahnut govor te spjevao Himnu Petru Preradoviću koju je uglazbio Ivan pl. Zajc. Nadgrobni spomenik Petru Preradoviću, Domovina polaže cvijeće na pjesnikov Spomenik (1878.) izradio je kipar Ivan Rendić.[17][18][19]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Pervenci: različne piesme od P. Preradovića, Zadar, 1846.

Tijekom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu počinje pisati svoje prve pjesme (Der Brand von Neustadt, 1834.) i to na njemačkom jeziku.[7] Godine 1840. u Milanu se upoznaje s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim koji će u njemu probuditi interes za hrvatsku kulturu i potaknuti ga da svoja djela piše na materinjem hrvatskom jeziku.[7] Godine 1841. u zagrebačkom njemačkom listu Croatia objavio je pjesmu Das Uskoken-Mädchen. Na poticaj Špire Dmitrovića, 1843. godine, Preradović piše prvu pjesmu na materinjem jeziku, Poslanica Špiri Dimitroviću. A prva njegova tiskana pjesma Zora puca, bit će dana objavljena je 1844. godine u prvom broju Zore dalmatinske.[20] Preradović je svojim djelom do danas ostao jedna od konstanti hrvatskoga romantizma.[21]

Prevoditelj[uredi VE | uredi]

Preradović je počeo prevoditi još za vrijeme školovanja, na njemački jezik, pjesmu Máy, češkoga pjesnika K. H. Máche.[22] U Pervencima je objavio svoje presade na hrvatski jezik (Lanau, Scmidt, Lübeck, Gleim, Wieland, Goethe, Bürger).[22] Na Kukuljevićev nagovor prevodi dio Osmana, djela Ivana Gundulića, na njemački jezik.[7] S francuskog na hrvatski jezik preveo je djelo Allana Kardeca Spiritizam na prosto razložen: kratak nacrt nauka o duhovih i njihovih priobćivanjih (Zagreb, 1865.).[23] U Novim pjesmama preveo je V. J. Picka a kasniji njegovi prijevodi izlazili su u Vijencu (George Gordon Byron, Dante Alighieri, Alessandro Manzoni). Poznavao je njemački, talijanski, francuski, engleski i gotovo sve slavenske jezike.[22] Preveo je s hrvatskoga na njemački jezik raspravu Franje Račkoga Rieka prema Hrvatskoj (Fiume gegenüber von Croatien. Von dr. Franz Rački. Aus dem kroatischen übers von X.Y., Zagreb, 1869.).

Djela[uredi VE | uredi]

Posmrtno[uredi VE | uredi]

Nepotpun popis djela:

  • Pjesnička djela Petra Preradovića, Izdana troškom naroda, Zagreb, 1873.
  • Gedichte / Peter Preradović; treu nach dem Kroatischen übersetzt von H. [Herman] S. [Sommer], Druck von I. Franck , Osijek, 1875.
  • Izabrane pjesme, Uvod napisao Milivoj Šrepel. Izd. Matice Hrvatske, Zagreb, 1890.
  • Izabrane pjesme Petra Preradovića / odabrao i životopis priredio Franjo Bartuš, Zagreb, 1896.
  • Básně / Petr Preradović; z chorvatštiny přeložil Frant. Veverka, J. Otto, Prag, 1904.
  • Život i pjesme Petra Preradovića, priredio Rudolfo Franjin Magjer, Klub hrvatskih književnika Osijek, Osijek, 1916.[27]
  • Djela Petra Preradovića / priredio Branko Vodnik, 2 sv., Zagreb, 1918-1919.
  • Pesme / Petar Preradović [uredio Andra Žeželj], Beograd, 1940.
  • Preradovićeva pisma Vatroslavu Bertiću / [priredio] Ivan Esih, JAZU, Zagreb, 1950.
  • Izabrane pjesme / Petar Preradović, uredio Dragutin Tadijanović, pogovor napisao Antun Barac, Matica hrvatska, Zagreb, 1956.
  • Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović, pogovor napisao Branimir Donat), Matica hrvatska, Zagreb, 1968.
  • Rodu o jeziku / Petar Preradović, (uredio Dragutin Tadijanović), Preradovićev muzej u Grabrovnici, Grabrovnica, 1972.
  • Izabrane pjesme / Petar Preradović, (priredio i predgovor napisao Mirko Tomasović), Erasmus, Zagreb, 1994.
  • Izabrana djela, (priredio Cvjetko Milanja), Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
  • Petar Preradović. Izabrane pjesme., Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
  • Putnik, izabrane pjesme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Preradovićeva unuka, austrijsko-hrvatska književnica Paula von Preradović (udana Molden), autorica je himne Republike Austrije a njezin sin Fritz Molden bio je urednik austrijskih listova i utemeljitelj nakladničke tvrtke Styria.[7]
  • Petar Preradović potječe od obitelji Preradovića sa Žumberka kojima je car Ferdinand II. 1626. godine dodijelio plemstvo s grbom. Kasnije se grana ove obitelji odselila sa Žumberka u Grabrovnicu kod Grubišnog polja.[28]
  • U podnožju njegova nadgrobnoga spomenika Domovina polaže cvijeće na pjesnikov Spomenik upisani su završni stihovi iz njegove pjesme Putnik: "U tvom polju daj mu groba, Tvojim cviećem grob mu kiti!".

Galerija[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1 Nisu bili vjenčani.[29]
  2. 2 Emilija Novaković-Đurabojska (Milica, Milči) umrla je u Zagrebu 28. rujna 1863. godine. Radovana je odgojila kuma Evelina Popović (rođ. Peleš), a Preradović ga je materijalno osigurao i dao mu svoje prezime.[30]
  3. 3 U svome životopisu, Crtice moga života, u nekoliko navrata o sebi govori kao o Hrvatu.[31]
  4. 4 "vodena bolest, zastarjeli pučki naziv za niz bolesti kod kojih se u tkivima ili tjelesnim šupljinama, iz različitih razloga, nakuplja tekućina."[32]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Petar Preradović (1818.-1872.) - životopis i pokoja pjesma, croinfo.net, 3. siječnja 2010., preuzeto 14. kolovoza 2016.
  2. Đuro Šurmin, Povjest književnosti hrvatske i srpske, Tisak i naklada knjižare L. Hartmana, Kugli i Deutsch, 1898., Google Knjige, str. 181.
  3. Slovo o Petru Preradoviću, Glasnik XXI. državno Natjecanje iz hrvatskoga jezika, Zadar, 27. – 29. 4. 2016., str. 5.
  4. Preradović, Petar, enciklopedija.hr, pristupljeno 13. siječnja 2018.
  5. 5,0 5,1 5,2 Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., Crtice moga života, str. (I).
  6. Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović), Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 203.:
    "Roditelji Petra Preradovića, vjenčani 9. 11. 1811. u Pavlovcu, imali su troje djece, Mariju, Petra i Anu: Marija, rođ. 20. 12. 1812. u Grubišnom Polju, prvi put se vjenčala 22. 4. 1833. s kovačem iz Velike Pisanice Pavlom Solarićem i s njim imala devetoro djece od kojih je petoro umrlo u dobi mlađoj od deset godina; muž joj je umro 3. 1. 1846. pa se ona po drugi put udala 29. 7. 1858. za bačvara u Velikoj Pisanici Josipa Jerbića, katolika; umrla je 25. 2. 1867. u Velikoj Pisanici; Ana je rođena 11. 2. 1820. a umrla 5. 4. 1822. i pokopana u Maloj Trešnjevci."
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 Biografije: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 8,5 8,6 8,7 Petar Preradović , library.foi.hr, pristupljeno 13. siječnja 2018.
  9. Zora Dalmatinska, br. 1, godina 1., 1. siječnja 1844., str. 2., books.google.hr, pristupljeno 13. siječnja 2018.
  10. (slov.) M. Vamberger, Petar Preradović, Slovan., br. 23, 5. prosinca 1887., str. 355., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  11. Život i pjesme Petra Preradovića, priredio R. F. Magjer, Klub hrvatskih književnika u Osijeku, Osijek, 1916., str. XXII.-XXIII., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 28. ožujka 2016.), pristupljeno 13. siječnja 2018.
  12. 12,0 12,1 Mila Mladineo, Slavni hrvatski general i pjesnik. Prije 197 godina rođen je Petar Preradović, hrvatski-fokus.hr, pristupljeno 13. siječnja 2018.
  13. (slov.) M. Vamberger, Petar Preradović, Slovan., br. 23, 5. prosinca 1887., str. 358., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  14. Gradska groblja Zagreb - P, preuzeto 3. veljače 2012.
  15. Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., str. (XIX).
  16. HRT: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
  17. Knjižnica Bjelovar: Petar Preradović: Životopis 14. Smrt, preuzeto 6. veljače 2012.
  18. Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj: Mirogoj, preuzeto 6. veljače 2012.
  19. Zagrebačko groblje Mirogoj, zadrugabraniteljamarkovopolje.hr, pristupljeno 17. siječnja 2016.
  20. Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., str. (XXI-XXII).
  21. Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2004., 2. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 182.
  22. 22,0 22,1 22,2 Knjižnica Bjelovar: Petar Preradović: Stvaralaštvo. 16. Preradović - prevoditelj, preuzeto 6. veljače 2012.
  23. Spiritizam na prosto razložen : kratak nacrt nauka o duhovih i njihovih priobćivanjih / franceski napisao Alban Kardec predsjednik duhoslovnoga družtva u Parizu ; preveo jedan privrženik duhoslovlja, katalog.kgz.hr, pristupljeno 13. siječnja 2018.
  24. Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
  25. 25,0 25,1 Đuro Šurmin, Povjest književnosti hrvatske i srpske, Tisak i naklada knjižare L. Hartmana, Kugli i Deutsch, 1898., Google Knjige, str. 182.
  26. 26,0 26,1 Đuro Šurmin, Povjest književnosti hrvatske i srpske, Tisak i naklada knjižare L. Hartmana, Kugli i Deutsch, 1898., Google Knjige, str. 183.
  27. Essekiana: Preradović, Petar, preuzeto 3. veljače 2013.
  28. Sjećanje na žumberačke pjesnike, uskok-sosice.hr, 4. listopada 2014., pristupljeno 17. veljače 2018.
  29. Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović), Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 208.:
    "1862, 15-21. lipnja: Emilija Novaković, s njihovim sinčićem Radovanom, boravila je u Temišvaru, gdje je Preradovića oslobodila od njegove ženidbene obaveze, i s njim sklopila ugovor o izdržavanju njenom i njihova sina."
  30. Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović), Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 208.-209.
  31. Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme: uvod napisao Milivoj Šrepel: sa slikom pjesnikovom , Izd. Matice Hrvatske, Zagreb, 1890.:
    str. III:
    Wikicitati „To je bilo godine 1838., na koje koncu prispijem k regimenti, gdje nadjem nekoliko oficira sunarodnika, naime: Gjuru Benka, Engelberta Knežića i Jerka Pevelića. Premda smo se kao Hrvati radi imali i često skupa bili, ali živjeli smo samo u vojničko-njemačkom duhu; malo kad nam je na um palo da progovorimo na svome jeziku.”
    ()

    str. XVI:

    Wikicitati „Sa velikom je žalošću gledao Preradović na razdor Hrvatâ i Srbâ, ali nije gubio nade da će prosvjeta i razbor s vremenom i ovu nesreću odkloniti. O tom bratskom sporu jada on u pismima prijatelju dru. Ignjatu Brliću. Tako mu piše iz Tamišvara 23. travnja 1861.: Srblji se odmiču od nas, više na svoju nego na našu štetu, to će oni osjetiti kašnje, kad se bude kolač dielio. Mene srce boli misleći na taj naš medjusobni jad.”
    ()

    str. 366.-367.:

    Wikicitati „...Poslanica Špiri Dimitroviću. Nas nekoliko častnika Hrvata imali smo priliku upoznati se tu s nekojimi častnici zemljaci pukovnije Karla Ferdinanda, br. 51., koji su u narodnom duhu drugovali, Kačićeve pjesme čitali... Dodje od njega pjesma, a u pjesmi svi mi hrvatski častnici Bakonjevci (bilo nas je jedno šestorica)...”
    ()
  32. vodena bolest, enciklopedija.hr, pristupljeno 13. siječnja 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Petar Preradović