Petar Preradović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Petar Preradović
Preradovic Petar.jpg
Puno ime Petar Preradović
Rođenje 19. ožujka 1818.
Grabrovnica, Hrvatska
Smrt 18. kolovoza 1872.
Fahrafeld, Austrija
Period pisanja 1834. - 1872.
Književni period Romantizam
Supruga(e) Paula (Pavica) (rođ. de Ponte) (1828.-4. svibnja 1855.), Emilija Novaković-Đurabojska (1837.-28. rujna 1863.) 1, Ema (rođ. Regner pl. Bleyleben) (1828.-?).
Djeca Čedomil (8. srpnja 1849.-24. rujna 1849.), Milica (24. rujna 1850.-?), Slavica (17. kolovoza 1852.-23. ožujka 1855.), Dušan (18. rujna 1854.-30. rujna 1920.), Radovan Josip Petar (24. kolovoza 1858.-11. veljače 1908.) 2, Milan (5. veljače 1866.-?), Zora (13. prosinca 1867.-10. svibnja 1927.) i Jelica (13. lipnja 1870.-27. prosinca 1870.).

Petar Preradović (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. - Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.), vojnik, hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Petar Preradović rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače 1818. godine od oca Ivana Preradovića i majke Pelagije rođene Ivičić.[1] U obitelji Ivana i Pelagije Preradović pored sina Petra bile su još dvije kćeri, Marija (20. prosinca 1812.- 25. veljače 1867.) i Ana (11. veljače 1820. - 5. travnja 1822.).[2] Djetinjstvo i školske dane proveo je Preradović u Grubišnom Polju, odakle mu je bio otac, vojni dočasnik, i Đurđevcu.[1] Nakon očeve smrti, 1828. godine,[1] brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. Tijekom školovanja u Bečkom Novom Mjestu prelazi s pravoslavlja na katolicizam što je bilo uvjetovano njezinim statutom jer napredovanje u vojsci nije bilo moguće ukoliko budući časnik nije bio rimokatolik.[3] Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, 1840. godine, znatno je utjecao na "povratak" materinjem jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba (generalski čin). Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je "drugoj fazi", uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje.

Smrt[uredi VE | uredi]

Petar Preradović umro je 18. kolovoza 1872. godine u austrijskom mjestu Fahrafeldu a pokopan je 21. kolovoza 1872. godine u Beču. U omladinskom društvu Velebit u Beču potekla je zamisao, koja je bila općeprihvaćena, da se pjesnikovi posmrtni ostaci prenesu u Zagreb. 11. srpnja 1879. godine izvađeni su njegovi posmrtni ostaci i sa bečkog groblja preneseni na arkade Mirogoja[4] gdje je pokopan 14. srpnja 1879. godine.[5][6] Tadašnji gradonačelnik Zagreba August Šenoa održao je nadahnut govor te spjevao Himnu Petru Preradoviću koju je uglazbio Ivan pl. Zajc. Nadgrobni spomenik Petru Preradoviću izradio je kipar Ivan Rendić.[7][8]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Pervenci: različne piesme od P. Preradovića, Zadar, 1846.

Tijekom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu počinje pisati svoje prve pjesme (Der Brand von Neustadt, 1834.) i to na njemačkom jeziku.[3] Godine 1840. u Milanu se upoznaje s Ivanom Kukuljićem Sakcinskim koji će u njemu probuditi interes za hrvatsku kulturu i potaknuti ga da svoja djela piše na materinjem hrvatskom jeziku.[3] Godine 1841. u zagrebačkom njemačkom listu Croatia objavio je pjesmu Das Uskoken-Mädchen. Na poticaj Špire Dmitrovića, 1843. godine, Preradović piše prvu pjesmu na materinskom jeziku, Poslanica Špiri Dimitroviću. A prva njegova tiskana pjesma Zora puca, bit će dana objavljena je 1844. godine u prvom broju Zore dalmatinske.[9] Preradović je svojim djelom do danas ostao jedna od konstanti hrvatskoga romantizma.[10]

Prevoditelj[uredi VE | uredi]

Preradović je počeo prevoditi još za vrijeme školovanja, na njemački jezik, pjesmu Máy, češkog pjesnika K. H. Máche.[11] U Pervencima je objavio svoje presade na hrvatski jezik (Lanau, Scmidt, Lübeck, Gleim, Wieland, Goethe, Bürger).[11] Na Kukuljevićev nagovor prevodi dio Osmana, djela Ivana Gundulića, na njemački jezik.[3] S francuskog na hrvatski je preveo djelo A. Cardeca Spiritizam na prosto razložen. U Novim pjesmama preveo je V. J. Picka a kasniji njegovi prijevodi izlazili su u Vijencu (Byron, Dante, Manzoni). Poznavao je njemački, talijanski, francuski, engleski i gotovo sve slavenske jezike.[11] Preveo je s hrvatskoga na njemački jezik raspravu Franje Račkoga Rieka prema Hrvatskoj (Fiume gegenüber von Croatien. Von dr. Franz Rački. Aus dem kroatischen übers von X.Y., Zagreb, 1869.).

Djela[uredi VE | uredi]

Posmrtno[uredi VE | uredi]

Nepotpun popis djela:

  • Pjesnička djela Petra Preradovića, izdana troškom naroda, Zagreb, 1873.
  • Gedichte / Peter Preradović; treu nach dem Kroatischen übersetzt von H. [Herman] S. [Sommer], Druck von I. Franck , Osijek, 1875.
  • Izabrane pjesme, Uvod napisao Milivoj Šrepel. Izd. Matice Hrvatske, Zagreb, 1890.
  • Izabrane pjesme Petra Preradovića / odabrao i životopis priredio Franjo Bartuš, Zagreb, 1896.
  • Básně / Petr Preradović; z chorvatštiny přeložil Frant. Veverka, J. Otto, Prag, 1904.
  • Život i pjesme Petra Preradovića, priredio Rudolfo Franjin Magjer, Klub hrvatskih književnika Osijek, Osijek, 1916.[13]
  • Djela Petra Preradovića / priredio Branko Vodnik, 2 sv., Zagreb, 1918-1919.
  • Pesme / Petar Preradović [uredio Andra Žeželj], Beograd, 1940.
  • Preradovićeva pisma Vatroslavu Bertiću / [priredio] Ivan Esih, JAZU, Zagreb, 1950.
  • Izabrane pjesme / Petar Preradović, uredio Dragutin Tadijanović, pogovor napisao Antun Barac, Matica hrvatska, Zagreb, 1956.
  • Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović, pogovor napisao Branimir Donat), Matica hrvatska, Zagreb, 1968.
  • Rodu o jeziku / Petar Preradović, (uredio Dragutin Tadijanović), Preradovićev muzej u Grabrovnici, Grabrovnica, 1972.
  • Izabrane pjesme / Petar Preradović, (priredio i predgovor napisao Mirko Tomasović), Erasmus, Zagreb, 1994.
  • Izabrana djela, (priredio Cvjetko Milanja), Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
  • Petar Preradović. Izabrane pjesme., Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
  • Putnik, izabrane pjesme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Preradovićeva unuka, austrijsko-hrvatska književnica Paula von Preradović (udana Molden), autorica je himne Republike Austrije a njezin sin Fritz Molden bio je urednik austrijskih listova i utemeljitelj nakladničke tvrtke Styria.[3]

Galerija[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

1 Nisu bili vjenčani.[14]

2 Emilija Novaković-Đurabojska (Milica, Milči) umrla je u Zagrebu 28. rujna 1863. godine. Radovana je odgojila kuma Evelina Popović (rođ. Peleš) a Preradović ga je materijalno obezbijedio i dao mu svoje prezime.[15]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., Crtice moga života, str. (I).
  2. Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović), Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 203.:
    "Roditelji Petra Preradovića, vjenčani 9. 11. 1811. u Pavlovcu, imali su troje djece, Mariju, Petra i Anu: Marija, rođ. 20. 12. 1812. u Grubišnom Polju, prvi put se vjenčala 22. 4. 1833. s kovačem iz Velike Pisanice Pavlom Solarićem i s njim imala devetoro djece od kojih je petoro umrlo u dobi mlađoj od deset godina; muž joj je umro 3. 1. 1846. pa se ona po drugi put udala 29. 7. 1858. za bačvara u Velikoj Pisanici Josipa Jerbića, katolika; umrla je 25. 2. 1867. u Velikoj Pisanici; Ana je rođena 11. 2. 1820. a umrla 5. 4. 1822. i pokopana u Maloj Trešnjevci."
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Biografije.org: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
  4. Gradska groblja Zagreb - P, preuzeto 3. veljače 2012.
  5. Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., str. (XIX).
  6. HRT: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
  7. Knjižnica Bjelovar: Petar Preradović: Životopis, preuzeto 6. veljače 2012.
  8. Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj: Mirogoj, preuzeto 6. veljače 2012.
  9. Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., str. (XXI-XXII).
  10. Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2004., 2. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 182.
  11. 11,0 11,1 11,2 Knjižnica Bjelovar: Petar Preradović: Stvaralaštvo, preuzeto 6. veljače 2012.
  12. Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
  13. Essekiana: Preradović, Petar, preuzeto 3. veljače 2013.
  14. Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović), Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 208.:
    "1862, 15-21. lipnja: Emilija Novaković, s njihovim sinčićem Radovanom, boravila je u Temišvaru, gdje je Preradovića oslobodila od njegove ženidbene obaveze, i s njim sklopila ugovor o izdržavanju njenom i njihova sina."
  15. Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović), Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 208.-209.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Petar Preradović