Petar Preradović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Petar Preradović
Preradovic Petar.jpg
Puno ime Petar Preradović
Rođenje 19. ožujka 1818.
Grabrovnica, Hrvatska
Smrt 18. kolovoza 1872.
Fahrafeld, Austrija
Period pisanja 1834. - 1872.
Književni period Romantizam
Supruga(e) Paula (Pavica) (rođ. de Ponte) (1828.-4. svibnja 1855.), Emilija Novaković-Đurabojska (1837.-28. rujna 1863.) 1, Ema (rođ. Regner pl. Bleyleben) (1828.-?).
Djeca Čedomil (8. srpnja 1849.-24. rujna 1849.), Milica (24. rujna 1850.-?), Slavica (17. kolovoza 1852.-23. ožujka 1855.), Dušan (18. rujna 1854.-30. rujna 1920.), Radovan Josip Petar (24. kolovoza 1858.-11. veljače 1908.) 2, Milan (5. veljače 1866.- 6 kolovoza 1879), Zora (13. prosinca 1867.-10. svibnja 1927.) i Jelica (13. lipnja 1870.-27. prosinca 1870.).

Petar Preradović (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. - Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.), bio je vojnik, hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Petar Preradović rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače 1818. godine od oca Ivana Preradovića i majke Pelagije rođene Ivičić.[1] U obitelji Ivana i Pelagije Preradović pored sina Petra bile su još dvije kćeri, Marija (20. prosinca 1812.- 25. veljače 1867.) i Ana (11. veljače 1820. - 5. travnja 1822.).[2] Djetinjstvo i školske dane proveo je Preradović u Grubišnom Polju, odakle mu je bio otac, vojni dočasnik, i Đurđevcu.[1] Nakon očeve smrti, 1828. godine,[1] brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. Tijekom školovanja u Bečkom Novom Mjestu prelazi s pravoslavlja na katolicizam što je bilo uvjetovano njezinim statutom jer napredovanje u vojsci nije bilo moguće ako budući časnik nije bio rimokatolik.[3] Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, 1840. godine, znatno je utjecao na "povratak" materinjem jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba (generalski čin). Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je "drugoj fazi", uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje.

Smrt[uredi VE | uredi]

Petar Preradović umro je 18. kolovoza 1872. godine u austrijskom mjestu Fahrafeldu a pokopan je 21. kolovoza 1872. godine u Beču. U omladinskom društvu Velebit u Beču potekla je zamisao, koja je bila općeprihvaćena, da se pjesnikovi posmrtni ostaci prenesu u Zagreb. 11. srpnja 1879. godine izvađeni su njegovi posmrtni ostaci i s bečkog groblja preneseni u arkade Mirogoja[4] gdje je pokopan 14. srpnja 1879. godine.[5][6] Tadašnji gradonačelnik Zagreba August Šenoa održao je nadahnut govor te spjevao Himnu Petru Preradoviću koju je uglazbio Ivan pl. Zajc. Nadgrobni spomenik Petru Preradoviću, Domovina polaže cvijeće na pjesnikov Spomenik (1878.) izradio je kipar Ivan Rendić.[7][8][9]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Pervenci: različne piesme od P. Preradovića, Zadar, 1846.

Tijekom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu počinje pisati svoje prve pjesme (Der Brand von Neustadt, 1834.) i to na njemačkom jeziku.[3] Godine 1840. u Milanu se upoznaje s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim koji će u njemu probuditi interes za hrvatsku kulturu i potaknuti ga da svoja djela piše na materinjem hrvatskom jeziku.[3] Godine 1841. u zagrebačkom njemačkom listu Croatia objavio je pjesmu Das Uskoken-Mädchen. Na poticaj Špire Dmitrovića, 1843. godine, Preradović piše prvu pjesmu na materinskom jeziku, Poslanica Špiri Dimitroviću. A prva njegova tiskana pjesma Zora puca, bit će dana objavljena je 1844. godine u prvom broju Zore dalmatinske.[10] Preradović je svojim djelom do danas ostao jedna od konstanti hrvatskoga romantizma.[11]

Prevoditelj[uredi VE | uredi]

Preradović je počeo prevoditi još za vrijeme školovanja, na njemački jezik, pjesmu Máy, češkog pjesnika K. H. Máche.[12] U Pervencima je objavio svoje presade na hrvatski jezik (Lanau, Scmidt, Lübeck, Gleim, Wieland, Goethe, Bürger).[12] Na Kukuljevićev nagovor prevodi dio Osmana, djela Ivana Gundulića, na njemački jezik.[3] S francuskog na hrvatski je preveo djelo A. Cardeca Spiritizam na prosto razložen. U Novim pjesmama preveo je V. J. Picka a kasniji njegovi prijevodi izlazili su u Vijencu (Byron, Dante, Manzoni). Poznavao je njemački, talijanski, francuski, engleski i gotovo sve slavenske jezike.[12] Preveo je s hrvatskoga na njemački jezik raspravu Franje Račkoga Rieka prema Hrvatskoj (Fiume gegenüber von Croatien. Von dr. Franz Rački. Aus dem kroatischen übers von X.Y., Zagreb, 1869.).

Djela[uredi VE | uredi]

Posmrtno[uredi VE | uredi]

Nepotpun popis djela:

  • Pjesnička djela Petra Preradovića, izdana troškom naroda, Zagreb, 1873.
  • Gedichte / Peter Preradović; treu nach dem Kroatischen übersetzt von H. [Herman] S. [Sommer], Druck von I. Franck , Osijek, 1875.
  • Izabrane pjesme, Uvod napisao Milivoj Šrepel. Izd. Matice Hrvatske, Zagreb, 1890.
  • Izabrane pjesme Petra Preradovića / odabrao i životopis priredio Franjo Bartuš, Zagreb, 1896.
  • Básně / Petr Preradović; z chorvatštiny přeložil Frant. Veverka, J. Otto, Prag, 1904.
  • Život i pjesme Petra Preradovića, priredio Rudolfo Franjin Magjer, Klub hrvatskih književnika Osijek, Osijek, 1916.[15]
  • Djela Petra Preradovića / priredio Branko Vodnik, 2 sv., Zagreb, 1918-1919.
  • Pesme / Petar Preradović [uredio Andra Žeželj], Beograd, 1940.
  • Preradovićeva pisma Vatroslavu Bertiću / [priredio] Ivan Esih, JAZU, Zagreb, 1950.
  • Izabrane pjesme / Petar Preradović, uredio Dragutin Tadijanović, pogovor napisao Antun Barac, Matica hrvatska, Zagreb, 1956.
  • Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović, pogovor napisao Branimir Donat), Matica hrvatska, Zagreb, 1968.
  • Rodu o jeziku / Petar Preradović, (uredio Dragutin Tadijanović), Preradovićev muzej u Grabrovnici, Grabrovnica, 1972.
  • Izabrane pjesme / Petar Preradović, (priredio i predgovor napisao Mirko Tomasović), Erasmus, Zagreb, 1994.
  • Izabrana djela, (priredio Cvjetko Milanja), Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
  • Petar Preradović. Izabrane pjesme., Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
  • Putnik, izabrane pjesme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Preradovićeva unuka, austrijsko-hrvatska književnica Paula von Preradović (udana Molden), autorica je himne Republike Austrije a njezin sin Fritz Molden bio je urednik austrijskih listova i utemeljitelj nakladničke tvrtke Styria.[3]

Galerija[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1 Nisu bili vjenčani.[16]
  2. 2 Emilija Novaković-Đurabojska (Milica, Milči) umrla je u Zagrebu 28. rujna 1863. godine. Radovana je odgojila kuma Evelina Popović (rođ. Peleš), a Preradović ga je materijalno osigurao i dao mu svoje prezime.[17]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., Crtice moga života, str. (I).
  2. Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović), Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 203.:
    "Roditelji Petra Preradovića, vjenčani 9. 11. 1811. u Pavlovcu, imali su troje djece, Mariju, Petra i Anu: Marija, rođ. 20. 12. 1812. u Grubišnom Polju, prvi put se vjenčala 22. 4. 1833. s kovačem iz Velike Pisanice Pavlom Solarićem i s njim imala devetoro djece od kojih je petoro umrlo u dobi mlađoj od deset godina; muž joj je umro 3. 1. 1846. pa se ona po drugi put udala 29. 7. 1858. za bačvara u Velikoj Pisanici Josipa Jerbića, katolika; umrla je 25. 2. 1867. u Velikoj Pisanici; Ana je rođena 11. 2. 1820. a umrla 5. 4. 1822. i pokopana u Maloj Trešnjevci."
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Biografije: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
  4. Gradska groblja Zagreb - P, preuzeto 3. veljače 2012.
  5. Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., str. (XIX).
  6. HRT: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
  7. Knjižnica Bjelovar: Petar Preradović: Životopis, preuzeto 6. veljače 2012.
  8. Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj: Mirogoj, preuzeto 6. veljače 2012.
  9. Zagrebačko groblje Mirogoj, zadrugabraniteljamarkovopolje.hr, pristupljeno 17. siječnja 2016.
  10. Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., str. (XXI-XXII).
  11. Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2004., 2. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 182.
  12. 12,0 12,1 12,2 Knjižnica Bjelovar: Petar Preradović: Stvaralaštvo, preuzeto 6. veljače 2012.
  13. Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
  14. Đuro Šurmin: Povjest književnosti hrvatske i srpske, Tisak i naklada knjižare L. Hartmana, Kugli i Deutsch, 1908., Google Knjige, str. 182.
  15. Essekiana: Preradović, Petar, preuzeto 3. veljače 2013.
  16. Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović), Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 208.:
    "1862, 15-21. lipnja: Emilija Novaković, s njihovim sinčićem Radovanom, boravila je u Temišvaru, gdje je Preradovića oslobodila od njegove ženidbene obaveze, i s njim sklopila ugovor o izdržavanju njenom i njihova sina."
  17. Petar Preradović. Pozdrav domovini: izabrane pjesme, (izbor i redakcija Dragutin Tadijanović), Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 208.-209.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Petar Preradović