Barbarinac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Barbarinac
Austria-Hungary - with excursions to Cetinje, Belgrade, and Bucharest - handbook for travellers (1911) (14592695889).jpg
Podatci
Smještaj Jadransko more
Koordinate 43°32′10″N 16°26′45″E / 43.53606°N 16.44596°E / 43.53606; 16.44596
Država Hrvatska
Površina 0,006482[1] km2
Obalna crta 0,335[1] km
Broj stanovnika -
Barbarinac slikan s kaštelanske strane

Otočić sv. Barbare, nalazi se u Kaštelanskom zaljevu, nekoliko stotina metara južnije od Sv. Kaje. Po metodologiji ministarstva regionalnog razvoja Republike Hrvatske, Barbarinac ima status "hridi".[1]

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Udaljen je dvjesta metara od obale. Površinom od 6.278 m2 najveći je otok Kaštelanskog zaljeva, a ujedno i najljepši. Dug je 125 metara u najdužem dijelu a 70 metara u širok u najširem dijelu.[2]

Ime[uredi VE | uredi]

Po jednim teorijama, ime je dobio ime po sv. Barbari.

Postoji teorija da je dobio ime prema tal. barba=brada, što bi značilo da je Barbarinac "brada".

Tijekom povijesti koriste se i neka druga imena kao Isoletta - Otočac,[2] dok je ovo poznato od 19. stoljeća.

Povijest[uredi VE | uredi]

Najstariji arhitektonski tragovi na otočiću, potječu iz prvog stoljeća prije Krista. S obzirom na položaj na ulazu u nekadašnju salonitansku luku, pretpostavlja se da je na njemu bio svjetionik. Također postoji pretpostavka da je otočić najvjerojatnije bio spojen s kopnom. Naime u podmorju između otoka i kopna pronađeni su ostaci manjeg pristaništa rimske villae rusticae, pa je i predjel Tišić zaštićen.[2]

Na otoku su se tokom godina nalazili komadići venecijanske keramike iz starog vijeka, a pretpostavlja se da je se u istom dobu na njemu nalazio svjetionik koji je pokazivao ulaz u luku velike Salone.

U srednjem je vijeku bio osjed plemićke obitelji Cambi, pa obitelji Kuparić, koji su na Barbarincu u 16. stoljeću izgradili kaštel za obranu od turskih napada i maleno naselje. Vlasnici su bili i u obitelji Grisogono iz Trogira, kojima ga je u dotu donijela Agneza Cambi.[2]

Postoji nacrt Emila Perišića na kojem je razvidno da je na Barbarincu trebao biti ribnjak.[2]

Do industrijalizacije Kaštelanskog zaljeva za doba socijalističke Jugoslavije, otok je bio omiljenim izletištem lokalnog pučanstva: Kaštelana, Vranjičana, Solinjana i Splićana, i to prvenstveno onih mlađih. [3] Starije generacije pamte ga po prvim ljubavima, prvim ribolovnim uspjesima i prvim plivačkim zaveslajima. Udruga mladih ekologa Barbarinac” na otočiću je 2000-ih organizirala nekoliko koncerata, a 2004. je ovdje organizirala turnir u starim igrama.[4]

Početkom 21. stoljeća je poznat i po tome što je na njemu dugo vremena bila nasukana teglenica, velika koliko i sam otočić. [4] Trebala je završiti u obližnjem rezalištu koje je promijenilo vlasnika a novi vlasnik je ugasio rezališnu djelatnost. Također je oko Barbarinca pravo groblje starih brodova, potonulih dok su čekali svoj red u rezalištu i ostavljenih ondje. Isto tako je nasuproto otočića, na sućuračkoj obali, godinama ilegalno odlagan kameni otpad iz bivšeg pogona kamenarske tvrtke koji je postao nasip veličine stotina kubika koji muti more desetcima metara uokolo.[5]

2006. godine zalaganjem Udruge Barbarinac splitski Konzervatorski odjel preventivno je zaštitio otočić. Našli su iznenađujuće veliku količinu povijesnih nalaza: desetke ulomaka antičke keramike, amfora i ostalih predmeta, te dijelova srednjovjekovnih posuda i opeka. K tome, čitava obala otoka je podzidana kamenim blokovima.Postoji nacrt Emila Perišića na kojem je razvidno da je na Barbarincu trebao biti ribnjak.[2]

Od 2007. se održava svake godine pučka fešta koju organizira Krnjevalska pučka udruga „Kampanel“ iz Kaštel Sućurca.[3] Od 2014. održava se ljeti sezona glazbe i plesa na Barbarincu "otoku ljubavi" u organizaciji Underground Controla.[6] Danas je i mjestom održavanja projekta Barbarinac - Island of Love, kad na nekoliko dana postaje tehno-partijanerska oaza.[7]

Flora i fauna[uredi VE | uredi]

Na otoku ima nešto raslinja, a postoji i omanja šumica dalmatinskog crnog bora (Pinus nigra Dalmatica).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i okolnog mora: II - Pregled, položaj i raspored malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića, Republika Hrvatska - Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, str. 30. Pristupljeno 7. srpnja 2019.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Silvana Uzinić (Slobodna Dalmacija): SFRJ im oduzela 'Otok ljubavi', a Hrvatska im ga ne želi vratiti jer im - nedostaje jedan papir , Portal Grada Kaštela. 31. kolovoza 2016. Pristupljeno 7. srpnja 2019.
  3. 3,0 3,1 R. Dobrić: REPORTAŽA: S Barbarinca svi živi i zdravi, Sućurani i Vranjičani , Portal Grada Kaštela. 20. srpnja 2009. Pristupljeno 7. srpnja 2019.
  4. 4,0 4,1 Vesna Boban: Stara maona ide s Barbarinca, Slobodna Dalmacija. 5. srpnja 2008. Pristupljeno 7. srpnja 2019.
  5. Damir Šarac (Slobodna Dalmacija): Počelo uklanjanje teglenice s Barbarinca, Portal Grada Kaštela. 25. kolovoza 2005. Pristupljeno 7. srpnja 2019.
  6. D.P.: Startaju glazbeno-plesna događanja na Barbarincu, Portal Grada Kaštela. 23. srpnja 2015. Pristupljeno 7. srpnja 2019.
  7. N. M.: 'Barbarinac - Island of Love' starta ove subote! , Dalmatinski portal. 4. srpnja 2019. Pristupljeno 7. srpnja 2019.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]