Beheira
| Beheira | |
|---|---|
 Zastava |
 Grb |
| Podaci | |
| Glavni grad | Damanhur |
| Stanovništvo 2014. |
5.647.233 stan. |
| Gustoća | 560 stan./km² |
| Površina | 10.130 km² |
| Službena stranica | |
| Zemljovid | |
.svg)
| |
Al Beheira[1] poznat i kao Beheira (egipatski arapski: محافظة البحيرة Muḥāfẓet El Beḥra, IPA: [elbeħeːɾæ], "jezero") je obalni guvernat[2][3] u Egiptu. Smješten je na sjevernom dijelu zemlje u delti Nila, a njegov glavni grad je Damanhur.
Pregled[uredi | uredi kôd]
Guvernorat Beheira zauzima važno strateško mjesto koje je locirano zapadno od grada-luke Rozete u delti Nila. Kroz njega prolaze četiri važne autoceste: Kairo-Aleksandrija pustinjska cesta, Kairska poljoprivredna cesta, međunarodna cesta i kružna cesta. Guvernorat Beheira također udomljuje nekoliko najvažnijih koptskih samostana u Wadi El Natrunu[4] (Scetes), i sastoji se od 13 centara i 14 gradova
Privreda[uredi | uredi kôd]
Beheira ima važne grane privrede kao što su pamučna, kemijska, tekstilna i tkalačka (izrada tepiha), proizvodnja električne energije i ribolov. Međutim, poljoprivreda je glavna grana privrede u dijelu guvernorata koji se nalazi u delti Nila, a pamuk je glavni usjev. Riža kao i ostale žitarice, zatim krumpir, šećerna repa, luk, kikiriki, rajčica i sezam također se uzgajaju, a blizu Aleksandrije se nalaze vinogradi. Ustava kod Rosette[5][6] na ogranku Nila u Idfīni, 20 kilometara jugoistočno od Rosette, osigurava vodu za navodnjavanje tijekom niske (zimske) sezone i sprječava da morska voda uđe u kanale za navodnjavanje. Uz kanal Al-Nubāriyyah, u zapadnom dijelu pokrajine, veliki melioracijski projekti su pretvorili neplodnu zemlju u obradivo zemljište na kojem se uzgaja povrće. Uprava Taḥrīr je također poduzela izvedbu opsežnih projekata melioracije u zapadnom dijelu pokrajine, koji uključuju izgradnju stambenih objekata kao i zdravstvenih klinika. Natron se dobiva iz jezerske depresije Gharrāqat al-Barnūjī,[7] 19 km južno od Damanhūra,[8] i iz Al-Naṭrūn Wadi,[4] u jugozapadnoj pustinjskoj oblasti. Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća otkrivene su velike rezerve prirodnog plina u obalnom dijelu Abū Qīr,[9] pa se od tada odatle opskrbljuju električnom energijom industrije sjevernog dijela guvernorata Al-Buḥayrah kao i Aleksandrije. Guvernorat križaju dva Suez-mediteranska naftna cjevovoda. Grad Sadat, 92 kilometra sjeverozapadno od Kaira, sagrađen je krajem sedamdesetih godina uz autocestu Fu'ād al-Auwa kako bi udomio nove industrije i smanjio prekomjernu populaciju Kaira.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Prema procjenama stanovništva iz 2015. godine većina stanovnika guvernorata živi u ruralnim područjima, sa stopom urbanizacije od samo 19,5%. Od oko 5.804.262 ljudi koji žive u guvernoratu, u ruralnim područjima živi 4.674.346 ljudi, nasuprot samo 1.129.916 stanovnika koji žive u urbanim sredinama.
Uprava[uredi | uredi kôd]
Guvernoratm upravlja guverner, a 2017. godine egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi je imenovao Nadia Ahmed Abdou, prvu ženu na položaj guvernera u povijesti zemlje.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Karta guvernata Beheira [Karta guvernata Beheira]. time.is (engleski). Pristupljeno 2. travnja 2018.
- ↑ Guvernati Egipta [Guvernati Egipta]. knoema.com (engleski). Pristupljeno 2. travnja 2018.
- ↑ Guvernorati i gradovi Egipta [Guvernorati i gradovi Egipta]. completegypt.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2018. Pristupljeno 2. travnja 2018.
- ↑ a b Wādī Al-naṭrūn [Wādī Al-naṭrūn]. cairo.universitypressscholarship.com (engleski). Pristupljeno 2. travnja 2018.
- ↑ Rosetta [Rosetta]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 2. travnja 2018.
- ↑ Rosetta kamen [Rosetta kamen]. britishmuseum.org (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2016. Pristupljeno 2. travnja 2018.
- ↑ Gharrāqat al Barnūjī: Egypt [Gharrāqat al Barnūjī: Egypt]. geographic.org (engleski). Pristupljeno 2. travnja 2018.
- ↑ Damanhur [Damanhur]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 2. travnja 2018.
- ↑ Abū Qīr Bay [Abū Qīr Bay]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 2. travnja 2018.