Benedikt Babić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Benedikt Babić (Baba) (Dubrovnik, oko 1540. – samostan sv. Križa, Bosco, Italija, 18. kolovoza 1591.),[1] hrvatski renesansni skladatelj, pjevač, orguljaš i graditelj orgulja, glazbeni teoretičar, redovnik dominikanac.[2]

Rođen u Dubrovniku, studirao bogoslovlje u Bologni. Dominikancima pristupio 1556. ili 1561. godine. Službovao u Dubrovniku, u Mlecima i drugdje po Italiji[2] kao učitelj, predavač i lektor, a dok je djelovao u Dubrovniku, prior dubrovačkog samostana i vikar cijele kongregacije.[1]

Djelovao u Dubrovniku. Stilski je djelovao pod utjecajem talijanskih graditelja, s naglaskom na mletačke.[3] Sebastijan Slade i Serafin Marija Crijević zabilježili su da je u Dubrovnik uveo koralno pjevanje. Skladao je za orgulje, no skladbe mu do danas nisu pronađene.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 LZMK / Hrvatski biografski leksikon: Babić (Baba), Benedikt, napisao Ivan Bošković (1983)
  2. 2,0 2,1 2,2 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Babić (Baba), Benedikt
  3. The Organ: An Encyclopedia Napisao/la Douglas Earl Bush,Richard Kassel, ISBN 0415941741 , str.129, Google Knjige