Biomarker

Izvor: Wikipedija

Biomarker je mjerljiva promjena parametara bioloških sustava (izgrađenih od organskih i neorganskih tvari,[1] koji se prate pomoću biomonitoringa.

Biomarkeri su karakteristični biološki indikatori koji se koriste za identifikaciju fizičkih oštećenja ili poremećaja fizioloških procesa kod ljudi i životinja (često preko praćenja indirektnih promjena). Povijesno gledano, razni biomarkeri, kao i „markeri-mamaci“, su korišteni za praćenje funkcionalnih promjena, uključujući i radioaktivne izotope, stabilne izotope, masne kiseline i sl.

Zahvaljujući biomarkerima danas se uspješno prate i biomonitoringom identificiraju mnoge promjene kod životinja i čovjeka primjenom minimalno invazivnih tehnika. Ove metode postaju sve značajnije za proučavanje, ne samo promjena, već i interakcija između divljih i domaćih životinja, čovjeka, biljnog svijeta i životne sredine.[2][3][4]

Veličinu opasnosti i rizika od pojedinih materija u prirodi i životnoj sredini ne karakteriziraju samo njihova koncentracija, već i njihova bioraspoloživost. Do sada najpouzdaniji način određivanja tih opasnosti i rizika je transpolacija i interpretacija rezultata biomonitoringa u sprezi s drugim, klasičnim oblicima monitoringa.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. http://www.dodaj.rs/f/d/lX/2SHE5pp7/01-uvodkonceptekosistema.pdf[neaktivna poveznica] Preuzeto 1. lipnja 2016.
  2. BAILEY, G.N.A., I.J. LINN, AND P.J. WALKER. 1973. Radioactive marking of small mammals. Mammal Review 3:11-23.
  3. EVANS, J., AND R.E. GRIFFITH. 1973. A fluorescent tracer and marker for animal studies. Journal of Wildlife Management 37:73-81
  4. A REVIEW OF BIOMARKERS USED FOR WILDLIFE DAMAGE AND DISEASE MANAGEMENT Proceedings of the 12 th Wildlife Damage Management Conference (D.L. Nolte, W.M. Arjo, D.H. Stalman, Eds).2007Inačica izvorne stranice arhivirana 6. studenoga 2011.