Indikator

Tekst na ovoj razdvojbenoj stranici je potrebno izdvojiti u zasebne članke. (Rasprava)

Indikator može značiti:

Najstariji indikator u strojarstvu je Wattov mehanički indikator, kojega se cilindar priključuje na cilindar stroja. Promjene tlaka u cilindru stroja prenose se na stap indikatora opterećen oprugom.

Fenolftalein je bijeli kristalni prah, jedan od najpoznatijih kemijskih indikatora ili pokazatelja. Ako je boja crvenoljubičasta, to znači da je otopina bazna ili lužnata s pH od 8,2 do 12,0.

• indikator (srednjovj. lat. indicator: pokazatelj) ili pokazatelj je opći naziv za sredstvo koje pokazuje stanje ili promjenu stanja nekoga sustava, na primjer gospodarski indikator rasta, rudarski indikator štetnih plinova, indikator radioaktivnosti i drugo.
• indikator (tehnika), u tehnici, je naprava, mjerni instrument ili uređaj koji pokazuje podatke o stanju ili promjenama stanja uređaja i strojeva te o odvijanju procesa, na primjer indikator položaja dizala, smjera vozila, električnog napona, ravnoteže (kazaljka na vagi) i tako dalje. U strojarstvu je primjena indikatora važna u bilježenju promjena tlaka i volumena u cilindrima stapnih strojeva. Taj se postupak naziva indiciranje, a najstariji je uređaj te vrste Wattov mehanički indikator, kojega se cilindar priključuje na cilindar stroja. Promjene tlaka u cilindru stroja prenose se na stap indikatora opterećen oprugom. Rezultirajuće gibanje stapa bilježi se uz pomoć pisaljke na papirnatoj vrpci namotanoj na valjak koji se okreće usklađeno s gibanjem stapa u stroju. Tako dobivena krivulja naziva se indikatorski dijagram. Površina ispod krivulje za jedan ciklus stroja razmjerna je mehaničkomu radu, a množenjem s brojem ciklusa u jedinici vremena dobiva se indicirana snaga stroja. Mehanički indikator nije primjenjiv za male brzohodne strojeve, jer se obujam (volumen) njegova cilindra pribraja volumenu strojnoga cilindra, a mehanički su mu dijelovi nužno tromi. Zbog toga su razvijeni indikatori s membranskim osjetnikom tlaka i optičkim ili elektromagnetskim bilježenjem pomaka membrane. Suvremeni elektronički indikatori imaju piezoelektrični osjetnik tlaka i induktivni ili kapacitivni registrator pomaka. Njihovi se signali putem pojačala i pretvarača prenose u računalo, gdje se iz primljenih podataka izračunavaju željeni pokazatelji.
• indikator (kemija), u kemiji, je kemijska tvar koja se rabi da bi svojom bojom pokazala prisutnost neke druge kemijske tvari, najčešće određenih iona, u otopini. Indikator je obično složeni organski spoj koji može postojati u dva ravnotežna, različito obojena oblika, a položaj ravnoteže može ovisiti o koncentraciji vodikovih (hidronijevih) iona (kiselo-bazni indikator) ili drugih vrsta iona u otopini (specifični indikator kao što je metalni indikator), o redoks-potencijalu (redoks-indikator), o stvaranju taloga (adsorpcijski indikator) i slično. Indikator služi ponajprije za to da u otopini promjenom boje prilikom titracije označi završnu točku titracije, odnosno završetak ili potpunost kemijske reakcije. Promjena boje većinom nije oštra, nego se zbiva u području koje je svojstveno za svaki indikator. Tako na primjer kiselo-bazni indikator fenolftalein mijenja boju primanjem ili otpuštanjem vodikova iona, što ovisi o vrijednosti pH otopine. U kiseloj je otopini taj indikator bezbojan, a u lužnatoj ljubičast (područje je promjene boje od pH 8,3 do 10). Ako se, dakle, neka kiselina titrira lužinom uz fenolftalein kao indikator, postupnim dodavanjem lužine u kiselinu otopina će se obojiti ljubičasto nakon neutralizacije i prelaska u lužnati medij. Indikatorom se može impregnirati i papirnata vrpca koja, uronjena u otopinu, svojom bojom pokazuje kiselost ili lužnatost otopine (lakmus).