Biskupski štap

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Štap nadbiskupa Heinrika iz Finstingena, 1260-1286.

Biskupski štap - Pastoral (lat. baculus) dio pontifikalnih oznaka pridržan biskupima i područnim opatima.

Podrijetlo[uredi | uredi kôd]

Izvorno je ova insignija pripadala vojnim i građanskim dužnosnicima, ali je davana biskupima poslije vremena cara Konstantina Velikog. Pojavljuje se za vrijeme Celestina I. Drugi spomen se pojavljuje u 7. stoljeću u Toledu, prilikom posvete opata. Ranije se naznake iščitavaju iz imitacije zlatnog štapa (virga aurea) u ceremoniji bizantskog dvora koji su Vizigoti donijeli u Španjolsku i prenijeli u Galiju. Raširena mu je upotreba u 9. stoljeću kako svjedoči pismo Karla Ćelavog u kojem spominje da je nadbiskup Ettona podijelio zaređenim sufraganima prsten i štap.

Izgled[uredi | uredi kôd]

Štap je izvorno imao na vrhu kuglu, križ, ili poprećni krak kojim bi činio znak tau. Tijekom 13. stoljeća dobiva današnji izgled sa spiralnim završetkom na kojem bi bio vazmeni Jaganjac ili sv. Mihovil u borbi sa zmajem.

Oznaka investiture[uredi | uredi kôd]

Tijekom povijesti osobito je bio loš utjecaj kada se spojila predaj liturgijskih insignija (štapa i prstena), pri podjeljivanju političke moći, takozvana investitura. Postojao je obred unutar kojeg se biskupu davala čast, odnosno gospodstvo nad određenim feudom ili gradom. Formulom :Accipite episcopatum (pri podjeljivanju štapa) i accipite ecclesiam (pri davanju prstena), davala se građanska vlast biskupu. Promjenom političkih prilika došlo je do raznih nesuglasica i sukoba. Stvar se riješila borbom za investituru.

Srednjovjekovni kralj predaje ovlasti biskupu

Uporaba danas[uredi | uredi kôd]

Danas se štap dodjeljuje unutar biskupskog posvećenja riječima: Primi štap, znak pastirske službe, i pazi na svekoliko stado u kojemu te Duh Sveti postavio za biskupa da ravnaš Božjom Crkvom. Štap biskup upotrebljava samo u pontifikalnoj službi: tijekom svete mise, ređenja, procesija i blagoslova. Unutar biskupije pravo nositi štap unutar bogoštovnih čina ima samo dijecezanski biskup, dok gostujući biskupi moraju tražiti njegovo izričito dopuštenje da ga rabe unutar njegove biskupije.

Način držanja[uredi | uredi kôd]

Biskup dok nosi štap zakrivljeni dio drži okrenut prema narodu, dok opat zakrivljeni dio štapa drži okrenut prema sebi.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Biskupski ceremonijal, Zagreb 1987.
  • Rupert BERGER, Mali liturgijski leksikon, Zagreb 1993.
  • Ivan ŠAŠKO, Liturgijski simbolički govor, Zagreb 2005.