Bitka kod Zame

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bitka kod Zame
sukob: Drugi punski rat
Arista romano, battaglia di zama, 1570-1600 ca 02.JPG
Vrijeme 19. listopada 202. pr. Kr.
Mjesto Zama, kraj današnje Siliane, Tunis
Ishod rimska pobjeda
Sukobljene strane
SPQR sign.png Rimska Republika
Numidija
Carthage standard.svg Kartaga
Zapovjednici
Publije Kornelije Scipion
Masinisa
Gaj Lelije
Hanibal
Postrojbe
35.100 ljudi
• 29.000 pješaka
• 6100 konjanika
40.000 ljudi
• 36.000 pješaka
• 4000 konjanika
80 ratnih slonova
Gubitci
4000 – 5000
1500 – 2500 poginulih Rimljana
2500+ poginulih Numiđana
33.500 – 40.000

Polibije i Livije:

  • 20.000 poginulih
  • 20.000 zarobljeno

Apijan:

  • 25.000 poginulih
  • 8500 zarobljeno

Bitka kod Zame vodila se 202. pr. Kr. između snaga Rimske Republike i Kartage, obilježivši kraj Drugog punskog rata. Rimska vojska, koju je predvodio Publije Kornelije Scipion, uz ključnu pomoć numidskog vođe Masinise, porazio je kartašku vojsku pod Hanibalom.

Nakon pobjede nad kartaškim i numidskim snagama u bitci kod Utike i Velikih polja, Scipion je nametnuo mirovne uvjete Kartažanima, koji nisu imali drugog izbora osim da ih prihvate. U isto vrijeme, Kartažani su povukli Hanibalovu vojsku iz Italije. Uzdavši se u Hanibalove snage, Kartažani su prekršili primirje s Rimom. Scipion i Hanibal su se suočili kod Zame. Hanibal je imao 36.000 pješaka naspram Scipionovih 29.000. Jednu trećinu Hanibalove vojske činili su unovačeni civili, a Rimljani su imali 6100 konjanika naspram kartaških 4000, jer je većina numidske konjice koju je Hanibal koristio s velikim uspjehom u Italiji prešla na stranu Rimljana.

Hanibal je također upotrijebio 80 ratnih slonova. Slonovi su započeli bitku, napavši glavninu rimskih snaga. Scipionovi vojnici izbjegli su slonove, napravivši otvore u svojim redovima i odbivši ih projektilima. Zatim su rimska i numidska konjica porazile kartašku konjicu i protjerale je s bojnog polja. Hanibalov prvi red sastavljen od plaćenika napao je Scipionovo pješaštvo, ali je poražen. Drugi red sastavljen od unovačenih civila i ostataka plaćenika napao je i nanio teške gubitke rimskom trećem redu. Drugi rimski red priključio se borbi i odbio kartaški napad. Hanibalov treći red sastavljen od veterana, uz pomoć unovačenih građana i plaćenika, suočio se s rimskom vojskom, koja se prije toga prerasporedila u jedan red. Borba je bila žestoka i izjednačena. Na koncu, Scipionove snage su se vratile u bitku i napale Hanibalovu vojsku s leđa, natjeravši je u povlačenje i uništivši je.

Kartažani su izgubili 20.000 – 25.000 ljudi, a 8500 – 20.000 je palo u zarobljeništvo. Scipion je izgubio 4000 – 5000 ljudi, od kojih su 1500 – 2500 bili Rimljani, a 2500 Numiđani. Poražena na domaćem tlu, kartaška vladajuća elita zatražila je mir i prihvatila ponižavajuće uvjete, okončavši tako 17-godišnji rat.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Paul K. Davis. 14. lipnja 2001. 100 Decisive Battles: From Ancient Times to the Present. Oxford University Press, USA. str. 47. ISBN 978-0-19-514366-9
  • Hans Delbruck. 1990. Warfare in antiquity. University of Nebraska Press. ISBN 978-0-8032-9199-7
  • Theodore Ayrault Dodge. 30. ožujka 2004. Hannibal: A History of the Art of War Among the Carthaginians and Romans Down to the Battle of Pydna, 168 B.C., with a Detailed Account of the Second Punic War. Da Capo Press. ISBN 978-0-306-81362-7
  • Steven James. "The Army and Fleet of Publius Scipio's African Campaign: 204 BC".
  • Sir Basil Henry Liddell Hart. 1926. Scipio Africanus: Greater Than Napoleon. Greenhill Press. ISBN 978-1-85367-132-6
  • Robert F. Pennel; Ancient Rome from the earliest times down to 476 A.D; 1890
  • Polybius; The general history of Polybius, Volume 2; W. Baxter for J. Parker, 1823