Bjelovodna rijeka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Susret voda na kojem se blijedo smeđa (bijela voda) Amazona miješa s tamnom (crnovodnom) rijekom Rio Negro

Bjelovodna rijeka je vrsta rijeke bijele boje i s visokom razinom sedimenata.

Visoka razina suspendiranih sedimenata vodi daje gotovo neutralan pH, visoku električnu vodljivost i boju nalik blijedom blatu ili kavi s vrhnjem. Bjelovodne rijeke su od velike ekološke važnosti i važne su za ribolov. Glavne sezonske amazonske poplavne nizine poznate kao šume Várzea primaju vodu iz njih.[1][2]

Najpoznatije bjelovodne rijeke su one u Amazoniji, s izvorima u Andama, ali postoje i bjelovodne rijeke drugdje u Južnoj Americi i na drugim kontinentima. [3][4]

Amazonske rijeke se dijele u tri glavne kategorije: bjelovodne, crnovodne i bistrovodne. Ovaj je sustav prvi predložio Alfred Russel Wallace 1853. godine na temelju boje vode, ali tipove je preciznije, prema kemijskim i fizikalnim svojstvima, definirao Harald Sioli, od 1950-ih do 1980-ih.[5] [6] Iako mnoge rijeke Amazonije nedvojbeno spadaju u jednu od tih kategorija, druge pokazuju kombinaciju karakteristika i mogu varirati ovisno o sezoni i razini poplave.[7]

Položaj[uredi | uredi kôd]

U Južnoj Americi[uredi | uredi kôd]

Karta porječja Amazone. Rijeke koje izviru u Andama (krajnji zapad i jugozapad u slivu) su tipično bjelovodne.

Najpoznatije bjelovodne rijeke su iz porječja Amazone i imaju svoj izvor u Andama. Glavne bjelovodne rijeke su Solimões - Amazona, Caquetá-Japurá, Putumayo, Marañón, Ucayali, Javary, Juruá, Acre, Purus, Madre de Dios i Madeira. [6] Iako se rijeka Branco tradicionalno smatra bjelovodnom,[8] ona ima brojne karakteristike (neke od njih variraju u sezoni) koje se ne uklapaju jasno u klasifikaciju, a neki je smatraju bistrovodnom rijekom.[9]

Izvan Amazonije, mali broj južnoameričkih rijeka se također smatra bjelovodnima, a ponajviše se radi o određenim pritokama Orinoka kao što su rijeke Guaviare, Meta i Apure i Parana - Paragvaj, poput rijeka Bermejo i Solado, koje imaju svoje izvorište u Andama.[3][4][10][11][12]

Na ostalim kontinentima[uredi | uredi kôd]

Ovaj sustav nije često korišten izvan Južne Amerike, ali postoji nekoliko rijeka s jasnim karakteristikama bjelovodnih rijeka. U Africi, to je Niger i njegovo poplavno područje, Orashi, Nil (osobito Plavi Nil), srednji i donji Zambezi i rijeke Cross (Nigerija), Mungo (Kamerun), Sanaga i Wouri. U Aziji su primjeri glavni tok Mekonga (posebno u kišnoj sezoni), [13] i nekoliko gorskih tokova u velikim riječnim slivovima na južnom i jugoistočnom dijelu kontinenta. U Europi, dijelovi Dunava imaju karakteristike bjelovodne rijeke.

Kemija i sedimenti[uredi | uredi kôd]

Madeira pokazuje tipično blijedo blatnu boju bjelovodne rijeke dok teče pokraj Porto Velha u Brazilu.

U Južnoj Americi, većina bjelovodnih rijeka izvire u Andama, odakle donose sedimente bogate hranjivim tvarima, posebno ilite i montmorilonite. Imaju skoro neutralni pH (obično 6,5–7), visoku razinu otopljenih krutih tvari (posebno zemnoalkalijskih metala i karbonata) i visoku električnu vodljivost.[2][6] Voda je mutna, sa slabom vidljivošću koja je obično između 20 and 60 cm. U glavnom koritu rijeke Amazone je oko 82% ukupne suspendirane krute tvari i 90–95% suspendirananih sedimenata potječu iz Anda. [14] Uz njihov tok, bjelovodne rijeke su često razrijeđene zbog priljeva crnovodnih i bistrovodnih pritoka. Na primjer, Rio Negro, najveća crnovodna pritoka Amqzone, čini 14% ukupne slivne vode Amazonije, a Tapajós, najveća bistrovodna pritoka, 6%. [15] Prema tome, iako je rijeka Amazona tijekom cijelog toka bjelovodna, električna vodljivost je 120–200 µS/cm u Andama, ali kad stigne do Santarém, Pará (nakon dotoka Rio Negra, Tapajós, i nešto manjih crnovodnih i bistrovodnih pritoke), pada na 40-70 µS/cm. Na visokim visinama u Andama u blizini izvora, pH bjelovodnih rijeka može biti i iznad 8.[16]

U nekim dijelovima Amazonije, gdje rijeke nisu prirodno bjelovodne, postoji "pseudo-bjelovodne rijeke" zbog erozije tla uslijed aktivnosti ljudi. [2]

Prosječne fizikalno-kemijske karakteristike [6]
Juruá (tipična bjelovodna) Tapajós (tipična bistrovodna) Tefé (tipična crnovodna)
pH 7.27 6.56 5.03
Električna vodljivost (μS/cm) 191,14 14.33 7.36
Ukupne suspendirane krute tvari (mg/L) 51.42 10.56 7.90
Ca (mg/l) 32.55 0.52 0.71
Mg (mg/L) 4.42 0.26 0.22
Na (mg/L) 10.19 1.50 0.40
K (mg/L) 1.98 0.93 1.41
Ukupno P (mg/L) 0,080 0.010 0.033
CO (mg/L) 106,14 8.80 6.86
NO (mg/L) 0,031 0.040 0,014
NH (mg/L) 0,062 0.19 0.13
Ukupno N (mg/L) 0.39 0.35 0.24
SO (mg/L) 2.56 0.30 4.20
Boja (mg/Pt/L) 41.61 4.02 54.90
Si (mg/L) 5.78 5.25 0.33
Cl (mg/L) 4.75 0.53 0.85


Ekologija[uredi | uredi kôd]

Tambaqui, važna vrsta u amazonskom ribarstvu, uzgaja se u bjelovodnim rijekama.[7]

Razlike u kemijskom sastavu i vidljivosti između različitih crnovodnih, bjelovodnih i bistrovodnih rijeka rezultiraju izrazitim razlikama u flori i fauni.[5] Iako postoji znatno preklapanje u fauni kod različitih vrste rijeka, postoje i mnoge vrste koje se nalaze samo u jednoj vrsti rijeka.[17][18][19] Mnoge crnovodne i bistrovodne vrste ograničene su na relativno male dijelove Amazone, jer su različiti sustavi crne i bistre vode odvojeni (i stoga izolirani) velikim dijelovima bijele vode. Te se „prepreke“ smatraju glavnom silom u alopatrijskoj specifikaciji u slivu Amazone.

Kao i u Južnoj Americi, i u Aziji i Africi mogu se primijetiti razlike između vrsta u crno- i bjelovodnim rijekama. Na primjer, u ribljoj fauni u afričkim bjelovodnim rijekama dominiraju šarani, somovke i Mormyridae, dok crnovodne rijeke obično imaju više Characiformes i Ciklidi.[20]

Visoka razina hranjivih sastojaka u bjelovodnim rijekama omogućuje visoku razinu perifitona (za razliku od crnovodnih rijeka siromašnih hranjivim sastojcima), ali zamućenost vode ograničava svjetlost, ograničavajući fotosintetske procese, koji su neophodni algama i potopljenim makrofitima, na gornji dio stupca vode. Proizvodnja peripitona je otprilike jednaka razini proizvodnje u umjerenim eutrofičkim jezerima. [21] Obilje bakterija i količina proizvodnje otprilike su jednaki u bjelo- i crnovodnim rijekama, ali obje se razlikuju u odnosu na vodostaj i produktivnost je veća tijekom sezone visokih voda.[22]

Glavne sezonske amazonske poplavne nizine poznate kao šume Várzea primaju vodu iz bjelovodnih rijeka i dom su mnogih životinja i biljaka.[1] U brazilskom dijelu Amazonije, várzea pokriva otprilike 200,000 km2, što iznosi 4% cijelog područja (dvostruko veće površine koje pokriva igapó).[23] Pored šuma sa drvećem i drugim biljkama koje su sezonski prekrivene vodom, otprilike jednu trećinu ovog poplavnog polja pokriva i velika plutajuća livada. [24] Ove plutajuće livade dom su najbogatijih amazonskih zajednica vodenih beskralješnjaka [25] i važne su za ribolov,[26] posebno vrste koje posjećuju tijekom poplavne sezone radi hranjenja ili uzgoja (manji broj vrsta riba živi u staništu tijekom cijele godine). Poplave su također vrlo važne za ribarstvo. Na primjer, u brazilskom Amazoni 61% prinosa od artizanskog ribolova i lokalnog tržišnog ribarstva je iz okruga s várzeom.[2] Nekoliko najvažnijih vrsta u amazonskom ribarstvu oslanjaju se na bijelu vodu za razmnožavanje: Tambaqui (Colossoma macropomum), Prochilodus nigricans i Semaprochilodus se sele u bjelovodne rijeka u vrijeme mrijesta, a mnoge velike somovke (posebno Pimelodidae poput Brachyplatystoma) izvode duge migracije uz bjelovodne rijeke na mrijest. [7] [14] [27] Većina velikih gradova regije Amazonije, poput Iquitosa, Manausa, Santaréma i Beléma, smješteni su na bistrovodnim ili crnovodnim rijekama (u kojima ima manje kukaca), ali na spoju s bjelovodnim rijekama (koje su bolje za ribolov). Zbog visoke razine ribljeg plijena, najveće grupe Inia riječnih dupina su upravo u dijelovima porječja Amazone i Orinoca koji su izravno pod utjecajem bijelih voda.[28]

Planktonski organizmi sakupljeni u rijekama Amazoniji [29]
Prisutne skupine životinja Crna voda Miješana voda Bijela voda
Kolnjaci 284 23 0
Rašljoticalci 5 29 43
Dvoljušturci 39 97 29
Calanoida 11 51 66
Cyclopoida 22 49 61
Chironomidae 0 3 3
Acarina (grinje) 0 0 2
Broj planktonskih organizama sakupljenih u 10 litara vode u amazonskim rijekama [29]
Crnovodne Miješane Bjelovodne
Prisutne skupine životinja Otvorena voda Šuma Otvorena voda Šuma Otvorena voda Šuma
Volvocaceae 42 38
Kolnjaci 87 5 34
Rašljoticalci 6 5 8 1
Dvoljušturci 2 11 3 7
Calanoida 23 3 10
Cyclopoida 5 27 19 1 13 1
Mysidacea 1
Dvokrilci 1
Acarina (grinje) 1 1
Larve ribe 1 1


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Parolin, P. 2004. Tree species distribution in Varzea Forests of Brazilian Amazonia. Folia Geobotanica. 39: 371–383
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Junk, W.J. 2007. Freshwater fishes of the Amazon River Basin: their biodiversity, fisheries, and habitats. Aquatic Ecosystem Health and Management. 10 (2): 153–173
  3. 3,0 3,1 Vásquez, E. 1989. A longitudinal study of zooplankton along the Lower Orinoco River and its Delta (Venezuela). Annales de Limnologie. 25 (2): 107–120
  4. 4,0 4,1 Padisák, J.; C.S. Reynolds; U. Sommer. 1993. Intermediate Disturbance Hypothesis in Phytoplankton Ecology: Proceedings of the 8th Workshop of the International Association of Phytoplankton Taxonomy and Ecology held in Baja (Hungary), 5–15 July 1991, Springer Science & Business Media, str. 118
  5. 5,0 5,1 Duncan, W.P. 2010. Physicochemical characterization of the white, black, and clearwater rivers of the Amazon Basin and its implications on the distribution of freshwater stingrays (Chondrichthyes, Potamotrygonidae). PanamJAS. 5 (3): 454–464
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 Ríos-Villamizar, E.A. 2013. Chemistry of different Amazonian water types for river classification: A preliminary review
  7. 7,0 7,1 7,2 Goulding, M. 1982. Life history and management of the tambaqui (Colossoma macropomum, Characidae): an important Amazonian food fish. Revista Brasileira de Zoologia. 1 (2): 107–133
  8. Venticinque. 2016. An explicit GIS-based river basin framework for aquatic ecosystem conservation in the Amazon. Earth Syst. Sci. Data. 8 (2): 651–661
  9. de Souza kodra, A. 2014. Effect of clearwater on osmoregulation of cururu ray, Potamotrygon sp. (Chondrichthes; Potamotrogonidae), an endemic species from blackwater river. Scientia Amazonia. 3 (1): 15–24
  10. Petry, P. 2002. Orinoco Llanos. Freshwater Ecoregions of the World. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2017. Pristupljeno 16. srpnja 2020.
  11. Zalocar de Domitrovic, Y. 2002. Structure and variation of the Paraguay River phytoplankton in two periods of its hydrological cycle. Hydrobiologia. 472 (1): 177–196
  12. Scarabotti, P.A. 2011. Flood pulse and the dynamics of fish assemblage structure from neotropical floodplain lakes. Ecology of Freshwater Fish. 20 (4): 605–618
  13. Baird, I.G. 2001. The ecology and conservation of the smallscale croaker Bosemania microlepis (Bleeker 1858-59) in the mainstream Mekong River, Southern Laos. Nat. Hist. Bull. Siam Soc. 49: 161–176
  14. 14,0 14,1 McClain, M.E. 2008. Andean Influences on the Biogeochemistry and Ecology of the Amazon River. BioScience. 58 (4): 325–338
  15. Waters. Amazon Waters. Pristupljeno 30. prosinca 2016.
  16. Whitewater Rivers. Amazon Waters. Pristupljeno 26. prosinca 2016.
  17. Saint-Paul, U. 2000. Fish communities in Central Amazonian white and blackwater floodplains. Environmental Biology of Fishes. 57 (3): 235–250
  18. Cichlid fishes of the Amazon River drainage of Peru. 1986
  19. Henderson, P.A. 1997. A comparison of fish diversity and abundance between nutrient-rich and nutrient-poor lakes in the Upper Amazon. Journal of Tropical Ecology. 13 (2): 175–198
  20. Prazna referenca (pomoć)
  21. Putz, R. 1997. Periphyton communities in Amazonian black- and whitewater habitats: Community structure, biomass and productivity. Aquatic Science. 59 (1): 74–93
  22. Benner, R. 1995. Bacterial carbon metabolism in the Amazon River system. Limnol. Oceanogr. 40 (7): 1262–1270
  23. Fernandez Piedade, M.T. 2010. Aquatic herbaceous plants of the Amazon floodplains: state of the art and research needed. Acta Limnol. Bras. 22 (2): 165–178
  24. Field Guide to the Fishes of the Amazon, Orinoco, and Guianas. Princeton University Press
  25. The Central Amazon Floodplain: Ecology of a Pulsing System. Springer Science & Business Media
  26. Floodplain or Várzea. Amazon Waters. Pristupljeno 30. prosinca 2016.
  27. The catfish connection: ecology, migration, and conservation of Amazon predator. Columbia University Press
  28. Gomez-Salazar, C. 2011. Ecological factors influencing group sizes of river dolphins (Inia geoffrensis and Sotalia fluviatilis). Marine Mammal Science. 28 (2): E124–E142
  29. 29,0 29,1 Ribeiro, J.S.B. 1993. Produção primária fitoplanctônica de um lago de ilha fluvial na Amazônia Central (Lago do Rei, Ilha do Careiro) [Phytoplanktonic primary production of a fluvial island lake in the Central Amazon (Lago do Rei, Ilha do Careiro)]. Amazoniana. 12 (3–4): 365–383