Božidar Alić
| Božidar Alić | |
| Rođenje | 24. prosinca 1954. (Zagreb) |
|---|---|
| Smrt | 3. ožujka 2020. (Zagreb) |
| Zanimanje | glumac |
| Godine rada | 1977. – 2020. |
| Važniji filmovi | Akcija stadion (1977.) Treći ključ (1983.) Agonija (1998.) |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Božidar Alić (Zagreb, 24. prosinca 1954. – Zagreb, 3. ožujka 2020.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Božidar Alić je rođen u Zagrebu 1954. godine. U rodnom gradu završio je Četvrtu gimnaziju i Akademiju dramske umjetnosti, a stručno se usavršavao u Piccolo teatru u Milanu. U početcima svoje karijere Alić je imao seriju cjelovečernjih koncerata s maestrom Brankom Bulićem. Također je snimio CD s talijanskim pjesmama. Sudjelovao je i na nosaču zvuka "Dueli" pjevača Arsena Dedića. Također, snimio je featuring-pojavljivanje na albumu "Black Coffeja", koji je dobio Porina. Snimio je oko tisuću radijskih drama, recitirao je na radiju brojne pjesnike.[1]
Osobni život[uredi | uredi kôd]
Od 2007. godine bio je u braku sa Sandom Alić. Zajedno su imali sina Ratimira Mariu koji je rođen 2010. godine.[2]
Alić je u javnosti bio poznat po krajnje desnim stavovima.[3] Na predsjedničkim izborima 2015. godine dao je potporu Kolindi Grabar-Kitarović te nakon njene pobjede na izborima izjavio: "Bogu hvala da je pobijedila gospođa Grabar-Kitarović protiv ove udbaške, srbofilske i četničke struje. Živjeli.”[4] Hrvatsko društvo dramskih djelatnika zbog te je izjave najavilo postupak protiv Alića pred etičkim povjerenstvom, nakon čega je on istupio iz članstva.[5]
Svoju podršku dao je i Bruni Esih na lokalnim izborima u Zagrebu 2017. godine.[6]
Božidar Alić početkom 2016. godine objavio je snimku svoga maloljetnog sina kako izgovara pozdrav "Za dom spremni" te je istu objavu popratio komentarom "Hvaljen Isus i Marija". Događaj je izazvao negativne reakcije, a zbog pisanja medija Alić je podigao i tužbu za povredu osobnosti i duševne boli.[7][8][9][10]
Preminuo je u Zagrebu, 3. ožujka 2020. godine u 66. godini nakon bolesti.[11]
Filmografija[uredi | uredi kôd]
Televizijske uloge[uredi | uredi kôd]
- "Putovanje u Vučjak" kao Štefina (1986.)
- "Tales of Mystery and Imagination" kao Egaeus (1993.)
- "Milijun eura" kao Mecena (2005.)
- "Naša mala klinika" kao Stanislav Podpečanac (2005.)
- "Zabranjena ljubav" kao Jure Vuković (2005.)
- "Ljubav u zaleđu" kao inspektor (2006.)
- "Obični ljudi" kao producent (2006. – 2007.)
- "Cimmer fraj" kao general Hans Haltersniffer (2006. – 2007.)
- "Ponos Ratkajevih" kao Karlo pl. Ratkaj (2007. – 2008.)
- "Najbolje godine" kao Vuk Hajduk (2009.)
- "Instruktor" kao talijanski ispitivač (2010.)
Filmske uloge[uredi | uredi kôd]
- "Akcija stadion" kao Ferko (1977.)
- "Istarska rapsodija" (1978.)
- "Živi bili pa vidjeli" kao Mate Alić (1979.)
- "O ovom pretužnom događaju" (1981.)
- "Obiteljski album" kao sin (1981.)
- "U logoru" kao Horvat (1983.)
- "Treći ključ" kao Zvonko Kršlak (1983.)
- "Pijanist" kao Maks (1983.)
- "Pod starim krovovima" (1984.)
- "Memed My Hawk" (1984.)
- "Nadia" kao George Condovici (1984.)
- "Zadatak" kao Karlo (1985.)
- "Eksperiment profesora Hinčića" kao Hinko Hinčić (1988.)
- "Smrt godišnjeg doba" kao Ivan (1988.)
- "Memories of Midnight" kao Stavros (1991.)
- "Pizza Colonia" kao Roncati (1991.)
- "Kamenita vrata" (1992.)
- "Papa Sixto V" (1992.)
- "Sestre" (1992.)
- "The Sands of Time" (1992.)
- "Olovna pričest" (1995.)
- "Agonija" kao barun Lenbach (1998.)
- "Četverored" kao Vasa (1999.)
- "Holding" (2001.)
- "Sjećanje na Georgiju" kao dr. Polimac (2002.)
- "Infekcija" kao general Genz (2003.)
- "Milost mora" (2003.)
- "Duga mračna noć" kao Jakob (2004.)
- "Jeruzalemski sindrom" (2004.)
- "Pušća Bistra" kao prodavač krumpira (2005.)
- "Kravata" kao Aleksandar Acan Hranilović (2006.)
- "Crveno i crno" kao kupac (2006.)
- "Inspektor Martin i banda puževa" kao inspektor Martin (2012.)
- "Wasn't Afraid to Die" kao Slavko Degoricija (2016.)
- "Someone Dies Tonight" kao Stipe (2018.)
Sinkronizacija[uredi | uredi kôd]
- "Potraga za Nemom" kao Marlin (2003.)
- "Charlotteina mreža" (2007.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Božidar Alić: Veliki povratak otpisanog. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2016. Pristupljeno 30. prosinca 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Glumac Božidar Alić u 57. godini prvi put postao otac
- ↑ Žena Božidara Alića otvoreno govori protiv gay pridea i migranata te podržava usklik ZDS: 'Volim Hrvatsku'
- ↑ Božidar Alić udbašima i četnicima nazvao je više od milijun građana
- ↑ Božidar Alić - vječni provokator koji je zaboravio da je veliki glumac
- ↑ VIDEO! ANDRIJA HEBRANG U BUJICI: Bruna Esih vodi suverenističku politiku, isto kao i Predsjednica Grabar-Kitarović!
- ↑ Maloljetni sin Božidara Alića u videu govori 'Za dom spremni'
- ↑ Ivančić: Alić je iskoristio sina za širenje fašističke propagande
- ↑ Prijavljen dječjoj pravobraniteljici: Božidar Alić objavio snimku u kojoj njegov sin govori 'Za dom spremni'
- ↑ Božidar Alić izgubio spor protiv izdavača Novosti
- ↑ Preminuo glumac Božidar Alić, pristupljeno 3. ožujka 2020.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Božidar Alić u internetskoj bazi filmova IMDb-u