Bono Šarić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bono Šarić
Rođenje Drežnica, 25. ožujka 1848.
Smrt Humac, 11. lipnja 1910.
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po organizator ustanka u livanjskom kraju 1875.-1878.
Zanimanje rimokatolički svećenik
Portal: Životopis

Fra Bono (Bonaventura) Šarić-Drženjak (Sarić) (Drežnica, 25. ožujka 1848. - Humac, 11. lipnja 1910.),[1] hrvatski katolički svećenik i ustanički vođa[2][3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Drežnici, od oca Šimuna i majke r. Jurić. Bio je bolježljivo dijete, pa su roditelji dali zavjet da će ga dati u fratre ako prizdravi. Učio je čitati i pisati kod svoga ujaka fra Bone Jurića, župnika u Vidošima. Pri učenju pomogao mu je i fra Franjo Grahovac. 1865. je u Fojnici ušao u novicijat. Uzeo je redovničko ime Bonaventura (Bono). Jednostavne zavjete položio je 9. ožujka 1865., a svečane zavjete u Fojnici 5. kolovoza 1869. godine. Bogoslovlje studirao u Đakovu i Gučoj Gori. Zaredio se je za svećenika 9. ožujka 1873., a mladu misu rekao isti dan. Od 1872. do 1876. bio je zamjenik fra Pavla Vukadina u Uzdolu.[1] Djelovao u ramsko-livanjskom kraju.[2] Bio kapelan i učitelj u Bugojnu i Rami[1] te kao kapelan u Čukliću kod fra Mije Marjanovića.[1]

Jednom je s još četvoricom klerika medu kojima bijaše i fra Stjepan Krešić iz Livna došao fra Anti Kneževiću i zamolili su ga neka ih pusti u domovinu i da pripravljaju ustanak. "Đakovački pokret" je toj skupini franjevaca usadio klicu i bili su oni koji su poveli ili sudjelovali u ustanku u Bosni 1875. i 1876. godine.[4]

Zato što je ubijen fra Lovro Karaula, planuo je ustanak katolika u livanjskom kraju 20. srpnja 1875. koji je organizirao fra Stjepan Krešić. Kad je čuo da je i on na popisu za smaknuće otišao je u ustanike.[1]

Rujna 1875. otišao je među eškije u Kamešnicu.[2] Fra Stjepan Krešić i fra Bonaventura Šarić-Drženjak i organizirali su livanjsko-prološku ustaničku četu koja je tri godine kontrolirala planinske predjele Livna, Glamoča, Grahova i Kupresa. U Šarićevoj četi bilo je oko 400 ljudi.[1] Ustaše su ga izabrale za vojvodu. S ustanicima je proveo tri godine u svim uvjetima. Utječući na oslobođenje kršćana, od osmanske vlasti, vratio se u Hercegovinu.[2] Primirje Rusije i Turske nije zadovoljilo ustanike te su organizirali svoju vladu i proglasili se neovisnim.[1]

Nakon što je Austro-Ugarska zaposjela BiH, ustanici su položili oružje, fra Bonaventuru su uhitili i deportirali u Austriju u zatvor. Bosanski franjevci su se angažirali i zahvaljujući tome oslobođenj je. Poslije oslobađanja odmah je otišao u Rim zatražiti odrješenje od kazni zbog ratovanja pa se vratio potom u Bosnu. Po prispijeću u Bosnu, napustio je svoju bosansku franjevačku provinciju i prešao u hercegovačku kostodiju 1884. godine.[1]

U Hercegovini je šest godina bio župnik u Viru,[1] gdje je dao sagraditi crkvu i posvetio ju je sv. Jurju. Izabrao je tog sveca, jer je ubio aždaju, kao trajnu poruku svoga vremena.[2] Župnik župe sv. Jure u Viru bio je od 1885. do 1893. godine.[5][6] Poslije tri godine (1895.–1898.) bio je župnik u Drežnici, a župnikovao je i u Šujici, Rošku Polju, Bukovici, a kao kapelan bio je na Širokom Brijegu, Gradnićima, Humcu, Županjcu i Čerinu.[1]

Najstarijem muzeju u Bosni i Hercegovini u ostavštinu je od svog vojvodstva dao crnogorsku kapu, zarobljenu sablju, bisage, kožnu torbu i očenaše. Umro je na Humcu 11. lipnja 1910. godine.[2][1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 (): Župnici župe Uzdol 1856.–2007. , Uzdol.com, 19. listopada 2009. Pristupljeno 18. srpnja 2017.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina U povodu hercegovačkog ustanka - vrela 1875. godina u livanskom kraju" 4. kolovoza 2004. (pristupljeno 17. srpnja 2017.)
  3. fra Andrija Nikić "Ustanak u Livanjskom kraju 1875. - 1878. godina i fra Bono Šarić"
  4. Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Vrela 1875. godina - izvadak iz knjige prof. dr. fra Andrije Nikića "Ustanak u Livanjskom kraju 1875. - 1878. godina i fra Bono Šarić" , 4. kolovoza 2004. (pristupljeno 17. srpnja 2017.)
  5. don Ilija Drmić: Popis župnika župe sv. Jure u Viru, Župa sv. Jure, Vir. 11. veljače 2014. Pristupljeno 18. srpnja 2017.
  6. Don Ilija Drmić: Kontakt, Župa sv. Jure, Vir. Pristupljeno 18. srpnja 2017.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]