Boróro

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tip Bororo. Joseph Deniker.
Pogrebna svečanost
Bororo s nosnim i usnenim nakitom (labretom).
Bororo

Boróro (Boe, Boé; često se u nestručnoj literaturi navode sa pogrešno pisanim naglaskom Bororó, na što je često uzaludno upozoravao njihov izvrsni poznavatelj Claude Lévi-Strauss, koji je svojevremeno živio među njima. Postoji i pleme Bororo u Africi, sa kojim se ne smiju pobrkati).- Indijanski narod iz brazilske države Mato Grosso, jezične porodice Bororoan, Velika porodica Macro-Ge. Boróro Indijanci sastojali su se od nekoliko plemena, od kojih su se danas očuvali tek Orarimugudoge ili Boróros Orientais (Orari ili Istočni Bororo). Ostala plemena koja su pripadala u prave Boróro Indijance su Bororo do Cabaçal ili Bororo Cabaçais i Bororo da Campanha koji spadaju u grupu Bororo Ocidentais; Boróro Coroado, pleme koje nije nosilo tonzure, nego su naziv 'okrunjeni' dobili po karakterističnim ukrasima od perja. Većina građe o Boróro Indijancima, temelji se na ispitivanjima Indijanaca Orarimugudoge. Populacija bez Umutina iznosila je 1.024 (1997.)

Ime[uredi | uredi kôd]

Sami sebe nazivaju Boe. Naziv Boróro znači "pátio da aldeia" (='seosko dvorište').

Plemena[uredi | uredi kôd]

Etnografija[uredi | uredi kôd]

Organizacija

Boróro-selo Orarimugudoge Indijanaca sastoji se od kolektivnih koliba, koje mogu biti nastanjene s nekoliko obitelji. Selo je kružnog oblika, i kolibe su raspoređene oko središnjeg trga, u čijoj se sredini nalazi muškaračka kuća-baitemannageo. nevidljivi promjer istok-zapad dijeli selo popola, na sjeveru je polovica zvana Cera (u množini Ečerae). Klanovi Cere raspoređeni su po kućama s istoka na zapad (prema Albisettiju) i to po redu badegeba cobugiwu (gornje poglavice), bokodori (veliki tatu), ki (kíe u Enciklopediji Bororo) odnosno tapir, i badegeba cebegiwu (donje poglavice). Južna polovica Tugare sa zapada na istok idu kolibe iwaguddu (gralha azul ili plava ptica; Uroleuca cristatella), arore (gusjenica), apiboré (palma acuri; Attalea speciosa) i paiwoé ili paiwé (guariba-majmun; Alouatta sp.). U svim slučajevima rodovi su podijeljeni na niže jedinice i obitelji. Polutka i rod ili klan su egzogamni, matrilokalnog karaktera, a to znači da muškarac seli u kuću ženinog roda. Klanovi se razlikuju po mjestu koje zauzimaju na društvenoj ljestvici, po svojim zaštitnim obilježjima, privilegijama i zabranama. U muškaračkoj kući baitemannageo žena nema pristup. Prema Lévi-straussu, ona je postavljena po osovini sjever-jug (selo Kejara, vidi), dok se kod Albisettija nalazi u smjeru istok-zapad,. Ovdje treba naglasiti da je selo na rijeci Bareiro koje su svaki za sebe proučavali A. Colbacchini i Cesar Albisetti, bilo izgrađeno po nagovoru salezijanaca uz samu misiju, i uz još nekoliko anomalija, kao što je kvadratni oblik sela, a takvoga nema nigdje ni u jednoj indijanskoj zajednici. Osovina istok-zapad prolazi i kroz 'selo-duša', u kojima vladaju heroji Bakororo na zapadu s drvenom trubom ike, koja mu je zaštitni znak. Na istoku je heroj Itubore sa znakom rezonatora napravljenog od praznih izbušenih kalabasa, međusobno slijepljenih voskom (vidi [1]Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2007.).

Sustav srodstva

Terminologija sustava srodstva je tipa 'Crow'.

Brak

Sororat ili levirat kod Orarimugudoga nije obligatan. Kod rođenja djeteta nema naročitih ceremonija ali i otac i majka moraju paziti na tabue hrane sljedećih nekoliko tjedana. ovom tabuu hrane podložni su i ženini ljubavnici, potencijalni očevi, koje također tretiraju očevima djeteta. U nekim slučajevima Bororoi vrše abortus ili infanticid.

Šamanizam

U šamanizmu Bororoa, prema Métrauxu, javljaju se klase šamana poznate kao aroettawaraare i bari, koje u oba slučaja bira duša nekog mrtvaca ili neki duh. U slučaju aroettawaraare, on hoda šumom, a k njemu slijeću i padaju papagaji, poput začaranih. On se tada vraća kući i mrmlja nerazumljive riječi. Odabranik će se srušiti pod naletom vjetra kao mrtav, i u taj tren u njega će obuzeti neki duh, koji će govoriti kroz njegova usta. Postao je šaman.

Privreda

Boróro su izvorno nomadski lovci i sakupljači, koji se sve više bave i agrikulturom. Obrada tla, tipična je mnogim plemenima kišne šume, način poznat kao posijeci-i-spali, koji zahtijeva sezonsku seobu zbog iscrpljivanja tla. Kasava i kukuruz glavne su kulture. Na muškarcu je da čisti polja, i naravno lov. Žena je zadužena za sjetvu i žetvu. Tijekom kišne sezone Orarimugudoge napuštaju svoja sela (žive u pantanalu), i odlaze u više predjele.

Nošnja

Boróro Indijanci za Claude Lévi-Straussa su najljepše građeni Indijanci Južne Amerike. I muškarci i žene hodaju goli, a jedina njihova odjeća je navlaka za ud kod muškaraca, poznate kao i izrađene od listova palme babassu (Orbignya sp.) i visoki pojas, komad tape iznad spolovila kod žene. Za svečane prilike žene Indijanaca se kite ogrlicama od majmunovih zubi i jaguarovih čeljusti i remenjem, izrađenim od pamuka i impregnirane zagasito-crvenom bojom urukua (Bixa orellana). Ovi ukrasi nose se samo tijekom prazničnih dana.

Boróro danas[uredi | uredi kôd]

Današnji Borro Indijanci žive na 6 rezervata u državi Mato Grosso, a njihovo brojno stanje iznosi 1.030. Rezervati su: Terra Indígena Jarudore u općini Poxoréu, Kudorojarí u općini General Carneiro, Merure u općinama Barra do Garça i General Carneiro, Perigara u općini Barão de Melgaço, Tadarimana u općini Rondonópolis i rezervat Tereza Cristina u opčini Santo Antônio do Leverger.[1]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • C. Albisetti-A. J. Venturelli, Enciclopedia Bororo (Campo Grande, 1962)
  • C. Lévi-Straus, Tristes Tropiques, Paris, 1955
  • Robert H. Lowie, The Bororo, u Handbook of South American Indians, ed. by Julian H. Steward, Bureau of American Anthropology, Bulletin 143, 1: 143-434, (1946)
  • Julian H. Steward and L. C. Faron, Native Peoples of South America, 1959
  • M. Cruz, Dos Nomes entre os Bororos, RIGHB, vol. 175 (1940), Rio de Janeiro, 1941.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]