Borovica Donja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Borovica Donja
Borovica Donja na karti BiH
Borovica Donja
Borovica Donja
Borovica Donja na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Federacija BiH
Županija Zeničko-dobojska
Općina/Grad Vareš
Zemljopisne koordinate 44°10′46″N 18°14′28″E / 44.1795137°N 18.2412311°E / 44.1795137; 18.2412311Koordinate: 44°10′46″N 18°14′28″E / 44.1795137°N 18.2412311°E / 44.1795137; 18.2412311
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 468

Borovica Donja je naselje u općini Varešu, Federacija BiH, BiH. Nalazi se u blizini starog kraljevskog grada Bobovca.

Povijest[uredi VE | uredi]

U srednjem vijeku područje Borovice je poznato po rudnom bogatstvu, pa se i samo porijeklo stanovnika Borovice povezuje sa dolaskom saških rudara, iz Njemačke. Prvi spomen mjesta Borovica nalazi se u izvješću biskupa fra Jeronima Lučića gdje navodi da je 22. travnja 1673. godine u tom mjestu (Boroviza) zajedno sa četiri fratra krizmao 19 osoba, te da mjesto nema crkvu nego vjernici idu u crkvu sv. Ivana Krstitelja u Sutjesku (danas Kraljeva Sutjeska).

O Gornjoj i Donjoj Borovici te o broju stanovnika prvi put doznajemo iz Šematizma Bosne Srebrene iz 1856. godine. Donja Borovica ima 43 katoličke obitelji i 232 katolika. Borovica postaje 1922. godine samostalna župa, a 1924 sagrađena je župna crkva. Godine 1993. muslimanski eksremisti su minirali i zapalili župnu crkvu, vjeronaučnu dvoranu, župnu kuću zajedno s knjižnicom i arhivom, devastirali groblje i kapelicu na groblju, a sve Hrvate katolike s ovog područja protjerali u izbjeglištvo. 5. studenoga 1993. pripadnici tzv. A RBIH počinili su ratni zločin nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima. Križ na platou ispred crkve srušen je i razbijen, kao da se htjelo poslati poruku kako nema mjesta za katolike na području Vareša. [1]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vrlo mali broj se vratio nazad u Borovicu, tako da 2001. godine Borovica Donja i gornja zajedno broje 107 stanovnika, a po popisu iz 1991. bilo ih je 989.

Odgovornost za nehumano ponašanje prema Hrvatima koji su se pokušali vratiti nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma je u civilnim i vojnim strukturama Općine Vareš, a posebno na predsjednici Ratnog predsjedništva Općine Vareš Mervani Hadžimurtezić, predsjedniku Izvršnog odbora Općine Vareša Hrustemu Mališeviću i izvršitelju naredbi prethodno dvoje, načelniku policijske postaje Vareša Seadu Opereti.[1]

Godine 2001. započela je gradnja nove crkve. U Zagrebu u Hrvatskoj, gdje je danas najveći broj Borovičana, osnovana je Zavičajna zajednica Borovičana, sa svrhom promoviranja istine o Borovici, pomoći i ponovnom oživljavanju te očuvanju tradicije i kulture ovoga mjesta.

Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 468

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 kamenjar.com HB.org: Vareš – Zaboravljeni grad, zaboravljeni ljudi, zaboravljeni zločini, 3. studenoga 2018. (preuzeto 26. studenoga 2018.)