Borovica Donja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Borovica Donja
Borovica Donja na karti BiH
Borovica Donja
Borovica Donja
Borovica Donja na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Federacija BiH
Županija Zeničko-dobojska
Općina/Grad Vareš
Zemljopisne koordinate 44°10′46″N 18°14′28″E / 44.1795137°N 18.2412311°E / 44.1795137; 18.2412311Koordinate: 44°10′46″N 18°14′28″E / 44.1795137°N 18.2412311°E / 44.1795137; 18.2412311
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 468

Borovica Donja je naselje u općini Varešu, Federacija BiH, BiH. Nalazi se u blizini starog kraljevskog grada Bobovca.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Smještena je među planinama.[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

U srednjem vijeku područje Borovice je poznato po rudnom bogatstvu, pa se i samo porijeklo stanovnika Borovice povezuje sa dolaskom saških rudara, iz Njemačke. Prvi spomen mjesta Borovica nalazi se u izvješću biskupa fra Jeronima Lučića gdje navodi da je 22. travnja 1673. godine u tom mjestu (Boroviza) zajedno sa četiri fratra krizmao 19 osoba, te da mjesto nema crkvu nego vjernici idu u crkvu sv. Ivana Krstitelja u Sutjesku (danas Kraljeva Sutjeska).

O Gornjoj i Donjoj Borovici te o broju stanovnika prvi put doznajemo iz Šematizma Bosne Srebrene iz 1856. godine. Donja Borovica ima 43 katoličke obitelji i 232 katolika. Borovica postaje 1922. godine samostalna župa, a 1924 sagrađena je župna crkva. Godine 1993. muslimanski eksremisti su minirali i zapalili župnu crkvu, vjeronaučnu dvoranu, župnu kuću zajedno s knjižnicom i arhivom, devastirali groblje i kapelicu na groblju, a sve Hrvate katolike s ovog područja protjerali u izbjeglištvo. 5. studenoga 1993. pripadnici tzv. A RBIH počinili su ratni zločin nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima. Križ na platou ispred crkve srušen je i razbijen, kao da se htjelo poslati poruku kako nema mjesta za katolike na području Vareša. [2]

Kultura[uredi VE | uredi]

Međunarodna kulturno-zabavna likovna kolonija Art Colony.[1]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Naseljena je isključivo Hrvatima. Do rata 1990-ih u Borovici iz dva dijela živjelo je 1300 mještana. Tzv. Armija BiH iz Kaknja je u suludoj akciji u potpuno spalila i porušila Borovicu i nekoliko okolnih sela, pobila veći broj mještana, dok su ostali mještani pred tim ludilom. Borovica je većim dijelom obnovljena poslije rata. Nova crkva je učinjena pored ostataka temelja razrušene stare crkve. Vratilo se tek malo mještana i danas samo oko pedesetak osoba stalno živi ovdje.[1] 2001. godine Borovica Donja i Gornja zajedno su imale 107 stanovnika, a po popisu iz 1991. bilo ih je 989.

Odgovornost za nehumano ponašanje prema Hrvatima koji su se pokušali vratiti nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma je u civilnim i vojnim strukturama Općine Vareš, a posebno na predsjednici Ratnog predsjedništva Općine Vareš Mervani Hadžimurtezić, predsjedniku Izvršnog odbora Općine Vareša Hrustemu Mališeviću i izvršitelju naredbi prethodno dvoje, načelniku policijske postaje Vareša Seadu Opereti.[2]

Godine 2001. započela je gradnja nove crkve. U Zagrebu u Hrvatskoj, gdje je danas najveći broj Borovičana, osnovana je Zavičajna zajednica Borovičana, sa svrhom promoviranja istine o Borovici, pomoći i ponovnom oživljavanju te očuvanju tradicije i kulture ovoga mjesta.

Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 468

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Dubrovački list BNJ: Likovna kolonija u maloj Borovici pored Vareša: Gradovi i šume zaboravljenog kraljevstva, 7. lipnja 2017. (pristupljeno 6. srpnja 2019.)
  2. 2,0 2,1 kamenjar.com HB.org: Vareš – Zaboravljeni grad, zaboravljeni ljudi, zaboravljeni zločini, 3. studenoga 2018. (preuzeto 26. studenoga 2018.)