Branislav Glumac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Branislav Glumac
Branislav Glumac.jpg
Branislav Glumac 2009., autor: Branislav Glumac
Rođenje 10. lipnja 1938.
Smederevo, Srbija
Period pisanja od 1953.
Književne vrste roman, poezija, esej, drama, monodrama, novela,
Književni period modernizam

Branislav Glumac (Smederevo, 10. lipnja 1938.)[1], hrvatski književnik, pjesnik, prozaik, dramski pisac i likovni kritičar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Branislav Glumac rođen je 1938. godine u Smederevu u obitelji Josipe i Aleksandra Glumca.[2] Srednju školu pohađao je u Virovitici i završio ju je 1957. godine.[1][2] U Zagrebu živi od 1958. godine kao profesionalni književnik te je 1973. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao jugoslavenske književnosti i engleski jezik.[1]

Svom zavičajnom gradu, Virovitici, poklonio je 100 umjetničkih djela hrvatskih slikara i 20 skulptura koje su izložene sada kao stalni postav u dvorcu Pejačević.[1]

Živi i radi u Zagrebu.

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Objavio je tridesetak knjiga. Prvim pjesmama javio se 1953. godine u Virovitičkom listu.[1] Zastupljen je u antologijama proze i poezije. S Petrom Kepeskim preveo je prvu antologiju makedonske poezije na hrvatski jezik. Sačinio je i antologiju Moja prva ljubavna pjesma (od Krleže do Babića). Sav svoj radni vijek proveo je (i provodi) kao profesionalni književnik. Statusna knjiga unutar Glumčevog opusa i kultna knjiga recentne hrvatske proze je roman Zagrepčanka iz 1974. godine u kojem je osim tematske složenosti autor unio i potpuno ukidanje interpunkcije da bi kasnije, posebno u knjigama pjesama, stvorio specifični vlastiti interpunktuarij.[3]

Nevezanost za radni odnos omogućila mu je da se kreće u raznovrsnim umjetničkim društvima i sredinama: od svijeta glume, teatra i filma do važnih susreta i prijateljevanja sa slikarima i kiparima. Tako su nastale knjige Razgovori sa slikarima koje je vodio u ateljeima tematski vezani za procese likovnog stvaranja u vremenskom rasponu od najstarijih do mlađih generacija (Tartaglia, K. Hegedušić, Veža, Lovrenčić, Šebalj, Vaništa, Murtić, Reiser, Dogan, Seder, Koydl, Biffel, Hoti, Šiško, Lončar) i Sjećanja na ljude (dvije knjige) književnike od Krleže, Cesarića, Tadijanovića, Krkleca, Božića, Šegedina, Matkovića, Kaleba, Desnicu, Dizdara, Slamniga, Šoljana, V. Parun, Kuzmanovića, Pupačića do Severa, glumce i redatelje od Gavelle, Radojevića, Spajića, Golika, D. i J. Marušića, Grkovića, Cilića, Kutijara, Šovagovića, Ličine, Dracha pa do Kojadinovića, Oreškovića, Krnjajića, Buljana i mnogih drugih.

Pojedina djela i tekstovi su mu prevedena na francuski, engleski, njemački, talijanski, ruski, slovenski, bugarski, slovački i albanski jezik.

Djela[uredi VE | uredi]

Romani[uredi VE | uredi]

  • Zagrepčanka, 1974. (13 izdanja, prevedena na slovački, njemački i albanski jezik)
  • Pasji praznik, 1980.
  • Pokusni čovjek, 1990. (prijevod na albanski 2010. godine)
  • Brijeg hijena, 1998.
  • Odmrzlo ljeto, 2012.

Knjige Novela[uredi VE | uredi]

  • Posljednji živi mrtvac, 1965.
  • Pohvatajte male lisice, 1966.
  • Živjeti kao čovjek, 1975.
  • Deset priča o ljubavi, za ljubav i protiv ljubavi, 1985.
  • Živjeti kao čovjek: izbrane proze: (1958.–2008.), 2008.

Knjige pjesama[uredi VE | uredi]

  • Pjesme (zajednička knjiga: Peta strana svijeta / Branislav Glumac, str. 5-26., Žur u crnogoričnoj vili / Zvonimir Majdak, str. 27-48., Ponovo će se popeti more / Alojz Majetić, str. 49-69.), 1960.[4]
  • Otok, 1960.
  • Unutrašnji pejzaži, 1966.
  • Žut pra konj, 1976.
  • Ljubavna režanja, 1977., (4 izdanja, prevedena na francuski i engleski jezik)
  • Leglo, 1981.
  • 62 pjesme i jedna radosna, 2002.
  • Završna dionica, 2004.
  • Ljekarna od vremena, 2007.
  • 145 sjećanja na ljude (o)smijeh. hranu. alkohole. duhan..., 2008.
  • Ispisnica: izbrane pjesme: (1958.–2008.), 2008.
  • Kazaljke oko očiju, 2009.
  • UpotriJebni naPici, 2011.
  • Nova sjećanja na ljude..., 2011.

Polemike, feljtoni[uredi VE | uredi]

  • Svi moji ljudi, 1975.
  • Kritika hrvatske "književne kritike", 1983.

Antologije[uredi VE | uredi]

  • Moja prva ljubavna pjesma (od Krleže do Babića), 1973.
  • Antologija suvremene makedonske poezije, (s Petrom Kepeskim), 1980.
  • Moja antologija hrvatske ljubavne poezije (od Matoša do I. S. Bodrožić), 2011.

Monodrame[uredi VE | uredi]

  • Naopako, ITD, Zagreb, 1979.
  • Za dom spremni, Jazavac, Zagreb, 1993.
  • Jezičina, Tvornica, Zagreb, 2003.

Drame[uredi VE | uredi]

  • Ko je ’ko u Hrvatskoj, Vidra, Zagreb, 1998.

Razgovori[uredi VE | uredi]

  • Razgovori sa slikarima – oko, ruka, kist, 2005.

Nakladnici[uredi VE | uredi]

  • Zadnjih 12 knjiga izdala nakladnička kuća VBZ iz Zagreba, a ranije knjige objavile su nakladnička kuće Zora, Mladost, Prosvjeta, Lykos i Naprijed.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Hrvatsko društvo pisaca: Glumac Branislav, preuzeto 25. travnja 2013.
  2. 2,0 2,1 Nina Ožegović, Branislav Glumac - Biograf velikana u četiri stiha, Nacional, br. 646, 1. travnja 2008., preuzeto 25. travnja 2013.
  3. Večernji list: Branislav Glumac promovira svoja "Nova sjećanja na ljude", preuzeto 25. travnja 2013.
  4. (engl.) worldcat.org: Pjesme, preuzeto 25. travnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Branislav Glumac