Branko Marić

Izvor: Wikipedija

Fra Branko Marić je bio hrvatski muzikolog. Po želji fra K. Balića odlazi iz Rima u Madrid kako bi pomogao fra Pavlu Meladi u istraživanju dokumenata u knjižnicama i arhivima, pri čemu u biblioteci El Escoriala otkriva hrvatski grb na jednom dokumentu iz 17. stoljeća. Kao muzikolog objavljivao je članke o hrvatskoj glazbi u španjolskoj glazbenoj enciklopediji Diccionario Enciclopédico de la Musica, (Barcelona, 1947.) i u časopisu Tesoro sacro-musical (Madrid, 1947.) s podnaslovom La Musica en Croatia.

Već do kraja 1951. bio je u skupini hrvatskih intelektualaca koji su bili namještenici ili vanjski suradnici institucije Consejo Superior de Investigaciones Cientificas (Visoko vijeće za znanstvena istraživanja) u Madridu, a to su bili sociolog Anton Wurster, enciklopedist i slavist Pavao Tijan, enciklopedist Franjo Hijacint Eterović i pravnik Vladimir Vince.

Izvori[uredi | uredi kôd]

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.