Branko Salaj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Branko Salaj (Zagreb, 8. kolovoza 1932.) hrvatski diplomat, ministar informiranja u trećoj Vladi RH, od kolovoza 1991. do 12. kolovoza 1992.

Životopis[uredi VE | uredi]

Osnovnu školu i gimnaziju polazi u Zagrebu. Godine 1951. (s 19 godina) odlazi u Švedsku. Na Sveučilištu u Stockholmu diplomira političku ekonomiju i politologiju. Na početku rata 1991. godine imenovan je prvim ministrom informiranja u hrvatskoj Vladi, i tu dužnost obnaša do kolovoza 1992. godine. Potom odlazi u diplomaciju, hrvatski je veleposlanik prvo u Francuskoj i pri UNESCO-u, kasnije u Danskoj i Nizozemskoj (od 6. prosinca 1995. do 15. svibnja 1997. godine).[1] Direktor je Hrvatske izvještajne novinske agencije od 1997. do 1999. godine.

Salajev pogled na raspad Jugoslavije[uredi VE | uredi]

Na panelu Udruge za hrvatske studije (ACS), u okviru Konvencije Američke udruge za unaprjeđenje slavističkih studija (AAASS), u Bostonu 13. studenoga 2009. Salaj je održao predavanje "The Role of Western Powers in Yugoslavia's Demise and the Recognition of Croatia (1987-1992)",[2] citiramo završni odlomak prevedenog sažetka tog predavanja:[3]

Wikicitati „Ratovi u bivšoj Jugoslaviji početkom 1990-ih godina nisu bili rezultat iracionalnih eksplozija unutarnjih mržnji, izmaklih kontroli, već rezultat planirane, agresivne kampanje da se ostvari centraliziran oblik vladavine pod srpskom dominacijom. Bio je to izraz programa teritorijalne ekspanzije i homogeniziranja prostora što su ideolozi i inspiratori zamislili kao cjelovit državni sustav „srpskih zemalja“ („Svi Srbi u jednoj državi“). Velike sile, uključivši Sjedinjene Države, odustale su od intervencija da učinkovito zaštite ljudska prava pred sve nasilnijim naletom u ostvarivanju spomenutoga cilja.”
(Branko Salaj, 2009.)

Djela[uredi VE | uredi]

  • Det kroatiska litterära språket. En historisk översikt., Föreningen Matija Gubec, 1972.
  • Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske: Prvo desetljeće, knjiga prva (Počeci hrvatske diplomacije u Francuskoj), Mate, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-246-061-2

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1995.).[4]

Izvori[uredi VE | uredi]