Branko Silađin
Branko Silađin (Slovenske Konjice, 29. srpnja 1936.) bio je hrvatski arhitekt.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se u Slovenskim Konjicama. Studirao je uz rad na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na posljednjoj godini studija otišao je na razmjenu studenata u Njemačku, gdje je, po završetku studija, nastavio karijeru.
Nepotpun popis projekata[uredi | uredi kôd]
Kronološkim redom:
- rekonstrukcija Zagrebačkog kazališta mladih (1975. – 1987.)
- lapidarij Arhaeološkog muzeja u Zagrebu, 1985.[2]
- preuređenje Trga bana Jelačića u Zagrebu 1981. – 1987. godine (Univerzijada), suautori M. Krajnc i B. Šerbetić
- piramida 'Granit koji pamti', ulica Hrvatske bratske zajednice, Zagreb, 1994.
- Hrvatski paviljon na svjetskoj izložbi u Lisabonu 1998., za što je dobio godišnju nagradu "Vladimir Nazor" za arhitekturu.[3]
Galerija slika[uredi | uredi kôd]
-
Spomenik u Parku Domovinske zahvalnosti u Samoboru -
piramida 'Granit koji pamti', ulica Hrvatske bratske zajednice, Zagreb, 1994. - u povodu 900. godina Zagrebačke nadbiskupije
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ www.enciklopedija.hr, Hrvatska enciklopedija, natuknica Silađin, Branko; pristupljeno 25. kolovoza 2018.
- ↑ www.piranesi.eu Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. kolovoza 2018. (Wayback Machine), Robert Potokar, objavljeno 9. listopada 2016., pristupljeno 25. kolovoza 2018.
- ↑ uha.hr, pristupljeno 25. kolovoza 2018.