Brijunska deklaracija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Brijunska deklaracija ili Brijunski sporazum je deklaracija donešena 8. srpnja 1991., kojom je proglašenje hrvatske samostalnosti odgođeno na tri mjeseca, do 8. listopada 1991..[1]

Tijekom raspada Jugoslavije i izbijanja rata u Sloveniji, a zatim i u Hrvatskoj, hrvatski sabor 25. lipnja 1991. donosi ustavnu odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Na poticaj Europske zajednice dolazi do sastanka na Brijunima.[1]

Na sastanak je došlo hrvatsko i slovensko državno vodstvo, a Slobodan Milošević se, iako pozvan, nije pojavio. Kao predstavnik Jugoslavije se ipak pojavio Borislav Jović, tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ, a EZ je na sastanak poslala čak 3 ministra vanjskih poslova država članica. Bili su to Hans van den Broek iz Nizozemske (kasnije bio i povjerenik EU), Jacques Poos iz Luksemburga i João de Deus Pinheiro iz Portugala.[1]

Tri mjeseca kasnije, 8. listopada 1991., sabor je izglasao odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ čime je završen proces osamostaljenja Hrvatske od SFRJ.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 Brijunska deklaracija – tromjesečna odgoda proglašenja neovisnosti RH – 1991. povijest.hr. Pristupljeno 6. veljače 2021.


P history.svg Nedovršeni članak Brijunska deklaracija koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.