Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zgrada državnog sabora u kojoj je donesena povijesna odluka o hrvatskoj nezavisnosti 25. lipnja 1991.

Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske je najvažnija odluka o nezavisnosti Republike Hrvatske donesena 25. lipnja 1991. od strane Sabora i predstavlja ustavnopravni temelj samostalnosti i nezavisnosti hrvatske države.

Na referendumu, održanom 19. svibnja 1991. godine, 93,94% birača izjasnilo se za suverenu i nezavisnu Republiku Hrvatsku. Budući da po Ustavu Republike Hrvatske odluka donesena na referendumu obvezuje sva državna tijela, Hrvatski sabor (koji se tada zvao Sabor Republike Hrvatske) donio je 25. lipnja 1991. dvije značajne odluke:

Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske
Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske

Međutim, posredovanjem misije Europske zajednice, na postupak razdruživanja Hrvatske od ostalih republika i pokrajina propale SFRJ započet na temelju ovih odluka, uveden je tromjesečni moratorij prihvaćen tzv. Brijunskom deklaracijom 8. srpnja 1991. godine kojom se odgađaju svi daljnji postupci i akti. Treba naglasiti da Hrvatski sabor nikada nije povukao ili službeno poništio ustavnu odluku od 25. lipnja nego jednostavno nije vršio proceduralni postupak razdruživanja zbog spomenutih političkih okolnosti.

Jačanjem srpske agresije na Hrvatsku, koja je naročito kulminirala istekom posljednjeg dana tromjesečnog moratorija 7. listopada raketiranjem zgrade Banskih dvora u Zagrebu, tadašnjeg sjedišta predsjednika RH dr. Franje Tuđmana, Sabor je na sjednici održanoj u tajnosti (u prostorijama INA-ine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu) 8. listopada donio Odluku o raskidu svih državno-pravnih veza na temelju kojih je Hrvatska zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ čime je postupak razdruživanja završen. Bez obzira na to što je postupak razdruživanja proceduralno završen tek 8. listopada, dan kada je Hrvatska utemeljena kao samostalna i nezavisna država je 25. lipnja 1991. godine.[1]

Tijek izglasavanja[uredi VE | uredi]

Tadašnji predsjednik SDP-a Ivica Račan nazvao je HDZ strankom opasnih namjera tijekom kampanje za prve višestranačke izbore.[2]

Prilikom izglasavanja spomenute Deklaracije zastupnici SDP-a napustili su sabornicu, ne želeći sudjelovati u donošenju te odluke.[3] Prije ključne sjednice, Račan je predložio svoj amandman Vladimiru Šeksu, predsjedniku Ustavne komisije i višestranačke radne skupine koje su pripremale strateške zakone i deklaracije. Glasio je da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom i da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene i postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika. Šeks je odbio amandman uz obrazloženje da nakon 70 godina definitivno izlazi Hrvatska iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu. Odredba Ivice Račana bila je imperativno oblikovana. Tako bi Hrvatska zajedno s odlukom o razdruživanju, ne da bi mogla nego bi morala pokrenuti postupak udruživanja, što bi bilo stvaranje ustavnog temelja za uspostavu nove Jugoslavije. Motiv Ivice Račana bila je nevjerica u hrvatske snage, u predsjednika Franju Tuđmana i HDZ. Račanova procjena je bila oblikovana pod dojmom snage Srbije i JNA i smatrao je da su međunarodne silnice stvarale prejak otpor tome da se Hrvatska izađe iz jugoslavenske državne zajednice, te su se Račan i SDP stoga odlučili za nekakvu oklijevajuću opciju. Vjerojatno je radio strah od razdruživanja i posljedica razdruživanja. Račan, Ivan Matija i ostali SDP-ovci na sastanku skupine prije glasovanja objasnili su da će biti protiv i naveli razloge, to jest da Hrvatska nema potporu Europe ni svijeta te da ako Hrvatska proglasi osamostaljenje, da će u svijetu to biti ocijenjeno kao jednostrani akt odcjepljenja i da Hrvatska ne će biti prihvaćena ni priznata, pa su u SDP-u bili za očuvanje jugookvira. Pred 365 zastupnika u Saboru Šeksova je komisija pripremila dokumente o suverenosti i nezavisnosti. Tad se javio Račan i iznio prijedlog naglašavajući da je "savez samostalnih država onaj oblik rješenja jugoslavenske državne krize koji je za većinu republika prihvatljiv, a u interesu je hrvatskog naroda i državni interes RH". Dio zastupnika SDP-a i socijalista Ž. Mažara demonstrativno je napustio sabornicu. Dio je ostao na glasovanju. Ostalo je njih 49 i od toga je njih 48 glasovalo protiv, a za neovisnost RH glasovao je samo jedan zastupnik SDP-a - Marko Vlašić Čiče iz Čare na Korčuli.[4]

Danas se dan donošenja ovih dviju odluka slavi kao Dan državnosti - nacionalni blagdan Republike Hrvatske.

Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske[uredi VE | uredi]

I. Republika Hrvatska proglašava se suverenom i samostalnom državom.
II. Ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje.
III. Međunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ primjenjivat će se u Republici Hrvatskoj ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske, na temelju odredaba međunarodnoga prava o sukcesiji država u pogledu ugovora.
IV. Na području Republike Hrvatske važe samo zakoni koje je donio Sabor Republike Hrvatske, a do okončanja razdruživanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. Republika Hrvatska preuzima sva prava i obveze koja su Ustavom Republike Hrvatske i Ustavom SFRJ bila prenesena na tijela SFRJ. Postupak preuzimanja tih prava i obveza uredit će se ustavnim zakonom.
V. Državne granice Republike Hrvatske su međunarodno priznate državne granice dosadašnje SFRJ u dijelu u kojem se odnose na Republiku Hrvatsku, te granice izmedu Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Bosne i Hercegovine. Srbije i Crne Gore u okviru dosadašnje SFRJ.
VI. Prihvaćajući načela Pariške povelje. Republika Hrvatska jamči svima svojim državljanima nacionalna i sva druga temeljna prava i slobode čovjeka i građanina, demokratski poredak, vladavinu prava i sve ostale najviše vrednote svoga ustavnog i međunarodnog pravnog poretka.
VII.

Ova ustavna odluka stupa na snagu kada ju proglasi Sabor Republike Hrvatske.

Zagreb, 25. lipnja 1991.
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Samo je jedan datum osnutka Hrvatske, a to je - 25. lipnja, Glas Slavonije, 24. travnja 2015.
  2. Večernji.hr - Biografija: Ivica Račan, pristupljeno 14. studenog 2013.
  3. http://www.hic.hr/dom/387/dom05.htm
  4. Razgovor Vladimira Šeksa za Večernji list i uvodnik Davora Ivankovića: SDP nije vjerovao u hrvatsku samostalnost - htjeli su treću Jugoslaviju!, Službene stranice HDZ-a, 25. lipnja 2014. Pristupljeno 1. svibnja 2017.