Buspiron
Buspiron, poznat i kao Buspar, anksiolitik je i agonist 5-HT1A serotoninskog receptora.[1] Primarno se koristi u liječenju anksioznih poremećaja, posebice generalizirane anksioznosti.[2]
Česte nuspojave uključuju mučninu, nesanicu i probleme s pažnjom. Ozbiljne, ali rijetke nuspojave koje se mogu pojaviti su poremećaji kretanja, serotoninski sindrom i epileptični napadaji.
Buspiron je otkriven 1968., a odobren je u SAD-u od strane Američke agencije za hranu i lijekove (FDA) 1986. godine. Nije dostupan u Hrvatskoj.
Indikacije[uredi | uredi kôd]
Buspiron je prvenstveno namijenjen za kratkoročno i dugoročno liječenje anksioznih poremećaja i simptoma anksioznosti, odnosno tjeskobe.[3] Smatra se da postoji manji potencijal od stvaranja psihičke ovisnosti u usporedbi s benzodiazepinima (npr. alprazolam, klonazepam).
Za razliku od benzodiazepina, buspiron ne djeluje akutno; smanjenje simptoma vidljivo je za dva do šest tjedana.
Nije utvrđeno da je buspiron učinkovit u liječenju anksioznih poremećaja osim generalizirane anksioznosti, iako postoje dokazi da može biti djelotvoran kao adjuvant setotonergičkim antidepresivima u tretmanu socijalne fobije. Može se koristiti i za smanjenje simptoma ustezanja od benzodiazepina.
Izvori[uredi | uredi kôd]
 | Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom! |