Béla Hamvas
Béla Hamvas [hα'mvαš], (Eperjes, Ugarska, (danas Prešov, Slovačka), 23. ožujka 1897. – Budimpešta, 7. studenoga 1968.), mađarski filozof, književnik i prevoditelj.
Odrastao je u Bratislavi. Godine 1915. upisao je kadetsku školu, te bio dvaput ranjen na ukrajinskom i talijanskom frontu. Nakon preseljenja obitelji u Budimpeštu, 1919. upisao je studije mađarskog i njemačkog jezika, te 1923. diplomirao. Od 1927. godine radio je kao knjižničar Gradske knjižnice. U to je vrijeme objavio je oko 250 tekstova u časopisima i periodicima, prevodio Konfucija i druge mislioce. Na mjestu knjižničara ga je zatekao i Drugi svjetski rat tijekom kojeg je triput mobiliziran, 1942. sudjelovao na ruskom frontu, 1943. objavio je prvu knjigu, zbirku eseja "Nevidljivo zbivanje" (ponegdje prevedena kao "Nevidljiva povijest"),[1] 1945. pri opsadi Budimpešte je dezertirao. Potom je razoren njegov stan, uništena je njegova bogata osobna knjižnica i svi njegovi rukopisi. S mjesta knjižničara otpušten je 1948. zbog političke nepodobnosti.[2] Sa svojom drugom suprugom Katalin Kemény, objavio je knjigu "Revolucija u umjetnosti, apstrakcija i nadrealizam u Mađarskoj", što je bila druga od dvije knjige objavljene za života, no njegovi stavovi nisu se uklapali u trenutnu komunističku političku ideju poslijeratne Mađarske. Zabranjeno mu je objavljivanje radova, te je onemogućen u dobivanju novog zaposlenja. Preživljavao je radeći naporne fizičke i poljoprivredne poslove, te 1964. otišao u mirovinu. Umro je od hemoragijskog moždanog udara 1968. godine. Sahranjen je u Senandriji (Szentendre).
Béla Hamvas je svoja djela pisao uglavnom u formi eseja. Kršćanski odgoj uvjetovao je njegov književni i filozofski opus. No svoja iskustva i spoznaje širio je proučavanjem i upoznavanjem i drugih svjetskih religija poput judaizma, budizma i brahmanizma, velikim svjetskim ličnostima, misliocima i filozofima. Proučavao je Platona, Origena, Erazma Roterdamskoga, Heraklita, Konfucija, Budu, Lao-Cea i brojne druge. Stoga je, kao veliki erudit, bio u stanju vrhunskim proznim tekstovima interpretirati misli svjetskih velikana (posebno u djelu “Scientia sacra”, koje se smatra njegovim kapitalnim djelom).[3] Njegovi eseji imaju umjetničku i duhovnu komponentu.
»Kad bi Buddha, Konfucije, Sokrat ili Shakespeare bili došli u Mađarsku 1950., samo bi s jednim čovjekom, s Hamvasem naravno, mogli razgovarati, i to ne samo na svojim jezicima nego i o problemima koji su ih zaokupljali.[4]«U periodu od gubitka mjesta knjižničara do mirovine, Béla Hamvas je napisao većinu svojih djela, koja su zbog zabrane ostala tek u rukopisima. Tek 1976. mađarski časopisi polako počinju postumno objavljivati Hamvaseve eseje. Tek 1987. u Pečuhu objavljena zbirka njegovih eseja "Duh i egzistencija". Za objavu brojnih Hamvasevih djela zaslužna je njegova supruga Katalin Kemény. Neka su njegova djela objavljena trideset i više godina nakon što su napisana.[1][3]
- roman "Karneval" (pisano 1948. – 1951., objavljeno je 1985.)
- filozofsko-satirička proza "Filozofija vina", te ogledi i studije "Duh i egzistencija" (pisano 1947., objavljeno 1988.)
- zbirke eseja Patmos I, II (pisano 1958. – 1966., objavljeno 1992.)
- Knjiga lovorova gaja (pisana 1932. – 1945., objavljeno 1993.)
- Scientia sacra, (pisano 1943. – 1944., objavljeno 1988.)
Mnogi njegovi rukopisi do danas nisu objavljeni. Godine 1990. postumno mu je dodijeljena mađarska državna nagrada "Kossuth".
- "VII. simfonija i metafizika glazbe; Wordsworth ili filozofija zelenoga" (preveo s mađarskog Stipan Filaković), Quorum : 9 (1994), 3/4 ; str. 153-183
- "Posljednja djela Rudolfa Kassnera" (preveo s mađarskog i uvodnu bilješku napisao Neven Ušumović), Quorum : 15 (1999), 1 ; str. 158-164
- "Jasmin i maslina", eseji, ("Život i životno djelo Béle Hamvasa" napisala Katlin Kemeny; s mađarskog preveli Jadranka Damjanov, Ivan Ladislav Galeta, Stipan Filaković; pogovor Žarko Paić), Zagreb : Ceres, 1999. ISBN 953-6108-80-1
- "Filozofija vina" (preveo Ivan Ladislav Galeta), Zagreb : Ceres, 2002. ISBN 978-953-6108-46-6
- "Kršćanstvo: scientia sacra II" (prevela Jadranka Damjanov), Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2003.ISBN 953-222-126-3
- "Kap prokletstva" (s mađarskoga preveli Jadranka Damjanov, Neven Ušumović i Ivan Ladislav Galeta), Zagreb : Mirakul, 2003. ISBN 953-99125-2-0
- "Nevidljivo zbivanje" (s mađarskoga preveli Neven Ušumović, Stipan Filaković), Zagreb : Mirakul, 2004. ISBN 953-7164-01-2
- "Mađarski Hiperion" (s mađarskoga preveo Ivan Ladislav Galeta ; priredio Stanko Andrić), Zagreb : Ceres, 2005. ISBN 953-207-099-0
- "Anthologia humana : pet tisućljeća mudrosti" (s mađarskoga prevela Jadranka Damjanov), Zagreb : Sipar, 2005. ISBN 953-6415-39-9
- "Čudesno putovanje Joachima Olbrina" (s mađarskoga preveo Ivan Ladislav Galeta; priredio Sven Medvešek), Zagreb : Ceres, 2007. ISBN 978-953-267-010-3
- "Scientia sacra" (prijevod i predgovor Jadranka Damjanov), Zagreb : Ceres, 2017. ISBN 978-953-267-078-3
- Katalin Kemény: "Život i životno djelo Béle Hamvasa" (u knjizi "Jasmin i maslina", Zagreb, Ceres, 1999., str. 123-168, ISBN 953-6108-80-1)
- Béla Hamvas: Nitko, str. 61-66 (Hrčak)
- Béla Hamvas: Pogovor o nekome, str. 67-70 (Hrčak)
- Béla Hamvas: Iz Patmosza II (nenaslovljeni esej), str. 70-71 (Hrčak)
- ↑ a b Hamvas, Béla. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. pristupljeno 20. prosinca 2020.
- ↑ Žarko Paić: "Sveti krug mudrosti/Béla Hamvas i misao zlatnoga doba" (u knjizi "Jasmin i maslina", Zagreb, Ceres, 1999., str. 169-179, ISBN 953-6108-80-1)
- ↑ a b DHK - istarski ogranak, Béla Hamvas, 23. ožujka 2003. pristupljeno 20. prosinca 2020.
- ↑ "Jasmin i maslina", Zagreb, Ceres, 1999., stražnja korica ISBN 953-6108-80-1)