Prijeđi na sadržaj

Stanko Andrić

Izvor: Wikipedija
Stanko Andrić
Rođenje 27. siječnja 1967. (59 god.)
ZanimanjeKnjiževnik i povjesničar
NacionalnostHrvat
Književne vrsteRomani

Stanko Andrić (Strizivojna, 27. siječnja 1967.[1]) je hrvatski književnik i povjesničar. Piše romane, eseje, publicistička i historiografska djela.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Studij francuskog jezika i književnosti i klasične filologije završio 1993. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon što je diplomirao, išao je na poslijediplomski studij na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, na kojem je poslije i stekao doktorat radom "Čudesa svetoga Ivana Kapistrana".

Jedan je od utemeljitelja Podružnice za povijest Slavonije, Baranje i Srijema Hrvatskog instituta za povijest sa sjedištem u Slavonskom Brodu gdje je od 1996. godine i zaposlen.

Bavi se srednjovjekovnom poviješću sjeveroistočnih hrvatskih pokrajina, ponajprije crkvenom i kulturnom poviješću te poviješću naselja i plemićkih obitelji. Objavljuje i književnu prozu. Od 2001. glavni je urednik časopisa "Scrinia Slavonica".

Književnički rad

[uredi | uredi kôd]

Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva pisaca.

Za razliku od mnogih naših autora, njegovi uzori su prepoznatljivi, štoviše, sam Stanko Andrić ih je ustrajno navodio. U svojim djelima, kada govori o hrvatskom rodoljublju, Šokce kontrastira s četirima inačicama hrvatstva. Zamislio je priču od trideset poglavlja, kojoj radnju smješta u Slavoniju, čestu temu njegovih radova. Roman "Simurg" čini prvih devet poglavlja.

Uzima se da su mu na književničkoj, duhovnoj razini, kao svojevrsna braća, Bruno Schulz i Danilo Kiš. Uredio je poseban broj časopisa "Gorgodan" (36/1992) posvećen Bruni Schulzu.

Djela

[uredi | uredi kôd]

(popis nepotpun)

  • Povijest Slavonije u sedam požara, historiografsko djelo, 1992.
  • Enciklopedija ništavila, eseji, 1995.
  • Filozofija vina, 1997.
  • Čudesa svetog Ivana Kapistrana - povijesna i tekstualna analiza, 1999.
  • Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske, (mješovitog žanra: i autobiografija, i eseji o kulturnoj povijesti, književnosti i političkim temama), 2000.
  • Potonuli svijet, knjiga znanstvenih radova, 2001.
  • Slavonija, sažeti vodič prirodnih i kulturnopovijesnih zanimljivosti, publicističko djelo, 2004.
  • Simurg, autobiografski roman, 2005.
  • Najljepše božićne priče, 2007.
  • Vinkovci u srednjem vijeku – Područje grada Vinkovaca od kasne antike do kraja turske vlasti, 2007.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske povezice

[uredi | uredi kôd]