Ivan Ladislav Galeta

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivan Ladislav Galeta (Vinkovci, 9. svibnja 1947. - Zagreb, 7. siječnja 2014.), hrvatski multimedijalni umjetnik i filmski redatelj.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Godine 1969. diplomirao je likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Visoko stručno obrazovanje stekao je i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1981. na kojem je diplomirao pedagogiju. Od 1977. do 1990. voditelj je Centra za multimedijalna istraživanja Studentskog centra u Zagrebu. Od Multimedijskog centra Studentskog centra stvorio je najjačeg prikazivača alternativnih filmskih i video programa u Hrvatskoj.[1] Osnivač je i urednik programa umjetičkog kina "Filmoteke 16" (1991.-1994.). 1993. stručni je suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na smjeru Multimedija.[1] Docent postaje 1997., izvanredni profesor 2002., redoviti 2007.[2] Predlagatelj je i jedan od osnivača Odsjeka za animirani film i usmjerenja Multimediji na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Djelovao je na više područja audiovizualnih umjetnosti, a najpoznatiji je po eksperimentalnim filmovima te instalacijama, fotoinstalacijama i zvukovnim projektima. Glavna tema njegovih djela je začudna percepcija, i na njoj temeljena transcendentna duhovnost.[1] U likovni svijet uključuje se tokom 60-tih godina u okviru takozvane "nove umjetničke prakse". Bavi se eksperimentalnim filmom putem kojeg istražuje filmski prostor i vrijeme projekcije.[1] Sustavno proučavanje cjelovitosti i samoopstojnosti životnoga prostora, kao i stvaralaštva Jamesa Joycea, osnova su rada pod radnim nazivom ENDART, započetog 1968. godine. Filmom i videom autorski se bavi od 1968. istražujući filmski prostor i vrijeme projekcije. Galeta je npravio niz scenarija koje je razvio u samodostatnu umjetničku formu.[1] Filmove snima od 1969, a videoradove od 1975. godine. Od 1973. izlaže objekte-instalacije, fotografije-instalacije, prezentacije proširenog filma, video i televizijska djela, tekstove, zvučne instalacije, ambijentalne intervencije, ekološke projekte i akcije. Od sredine 90-ih usvaja ekološko-umjetničku orijentaciju, uza što vezuje reference na Henry David Thoreaua, Karela Čapeka, Masanobu Fukuoku, Billa Mollisona, Jamesa Joycea, Belu Hamvasa, Claudea Moneta i druge.[2] Dostupnošću interneta široj javnosti, Galeta se okrenuo istraživanju mogućnosti interneta. [1]

Od 2013. predavao je na Medijskom sveučilištu u Koprivnici kao redoviti profesor u trajnom zvanju. Inicijator je uvođenja studija novih medija (2000.) te studija animiranog filma i novih medija (2004.) na istoj Akademiji.[2]

Galeta je zamolio Lászla Bekea da mu o njegovom filmu Water Pulu napiše haiku, što je Beke i napravio.[3] Za film Water Pulu Galeta je uzeo za predložak svog rada vaterpolo utakmicu između Koreje i Francuske.[2] Galetin film sfaĩra 1985-1895 (1971/1984) je u hrvatskom kontekstu epohalni eksperimentalni filmski rad. Posvećen je sjećanju na Odiseju u svemiru 2001. U Clarkeovu i Kubrickovu ostvarenju nailazimo na monolit, predmet beskrajne nedokučivosti i udivljenja smrtnika, za stvaratelja ovoga filma čuvena Kožarićeva kugla postaje ironijskim surogatom mističnoga monolita. [4] Galetina Dva vremena u jednom prostoru jedno je od antologijskih djela hrvatskog eksperimentalnog filma. Nastalo u kontekstu Galetinih istraživanja ideja proširenog filma.[5]

Filmografija[uredi VE | uredi]

Snimio je filmove:[1]

  • Metanoia (1969.)
  • Prst (1969.)
  • Sjećanje na Odiseju u svemiru 2001. (1971.)
  • Filmovi 1-10 (1975.-1980.)
  • Napred-natrag: klavir (1977.)
  • Dva vremena u jednom prostoru (1976./78.)
  • PiRaMidas (1972.-1984.)
  • sfaĩra 1985.-1895. (1984.)
  • Water Pulu 1869.-1896. (1987.)
  • Wal(l)zen (1989.)
  • Endart No 1 (2000.)

Videografija[uredi VE | uredi]

  • TV ping-pong (1975./78.)
  • Media Game 1 (1978.)
  • Drop (1979.)
  • Railway station – Amsterdam (1979.)
  • Lijnbaangracht Centrum (1979.)
  • No 1, 2,3,4 (1979.)
  • Post Card (1983.)
  • Pismo / Letter (1995.)
  • Endart No 1 (2000.)
  • Endart No 2 (2001.)
  • Endart No 3 (2003.)
  • Endart No 4 (2004.)

Nagrade[uredi VE | uredi]

Izvrstan Galetin rad prepoznale su svjetske galerije i muzeji koji su otkupili njegova djela.[1] Nalaze se u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Centru Georges Pompidou u Parizu, Oberhausenu, Avignonu, Hrvatskom filmskom savezu i dr.[2] Filmovi su mu prikazivani na prestižnim filmskim i umjetničkim manifestacijama i festivalima eksperimentalnog filma. Dobitnik je više nacionalnih i međunarodnih priznanja.[1] Dobio je među ostalim:[2]

  • 1988. godišnju republičku nagradu za film “Vladimir Nazor” (Water Pulu 1869 1896)
  • 1999. visoko odličje Chevalier de l’ordre des Arts et des Lettres Ministarstva kulture i komunikacije Republike Francuske
  • 2012. državnu nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo u području likovne i primijenjene umjetnosti.[6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 Vijesti Preminuo Ivan Ladislav Galeta - HRT , 7. siječnja 2014.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Kontejner Ivan Ladislav Galeta (HR) - Water Pulu 1869 1896 - eksperimentalni film, 16mm/35mm, 8’50’’, 1987. (pristupljeno 7. prosinca 2019.)
  3. 25 FPS Water Pulu 1869 1896 25. rujna 2008.
  4. 25fps Marijan Krivak: sfaĩra 1985-1895 25. rujna 2008.
  5. 25fps Ana Marija Koljanin. Dva vremena u jednom prostoru 25. rujna 2008.
  6. Vijesti Dodijeljene nagrade Vladimir Nazor, HRT

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]