Castrum antiquum Paganorum

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Castrum antiquum Paganorum je utvrda iz starog vijeka koja se nalazila kod Kašine. Stilski pripada kasnoj antici. Namjenski je bio vojnorefugijalni kompleks. Prvotno je bio refugij-zbježište, a vremenom je militariziran, posebice u 4. stoljeću, kad je opsežno fortificiran.[1] U srednjem su vijeku taj stari grad nazivali "starim poganskim gradom" (Castrum antiquum Paganorum). [2]

Povijesni tragovi[uredi VE | uredi]

Povijesne tragove o njoj se nalazi u povelji Karla I. Roberta od 1328. godine u kojoj se potvrđuje posjedovanje posjeda zagrebačkog Kaptola u Kašini, a u kojoj se spominje kod opisivanja međa kaptolskog posjeda u Kašini i ta uvrda.[2][3] Toponimi su također bili pokazateljima smještaja te utvrde, jer se do castruma dolazilo iz vukovdolske doline brdom →Gradcem i »smicaljkom«, kojom su se drva spuštala do ovog grada "castruma Paganoruma".[2]

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Stajao je na brdu između doline potoka Vukovdola i doline potoka Beleka. Pretpostavka je bila da se ovaj stari grad može tražiti na brdu koje se uzdiže istočno od kapele Sv. Jurja u Planini. Bio je na posjedu zagrebačkoga Kaptola, a smješten između ivanovačkog samostana sv. Jurja u Planini i biskupskoga grada Blaguše, opasano sa sjevera potokom Vukovdolom i njegova ušća u potok Kasinu, a na zapadu potokom Kašinom i cestom Kašina - Marija Bistrica, te na jugu potokom Belkom, jer se je s toga grada moglo ravno silaziti u dolinu potoka Vukovdola i do Vukove oranice. Pored ovog starog grada u Kašini, 1217. godine spominje se i Castrum Blagusa.[2]

Ovaj castrum kod Kašine se nalazi na brijegu Kuzelinu na uzvisini nadmorske visine od 511 m. Po katastru pripada D. Glavnici. Smješten je na istočnoj strani Grada Zagreba. U blizini se nalazi prijevoj Laz, između Prigorja i Zagorja, između Kašine i Marije Bistrice.[1]

Nalazio se u blizini stare rimske ceste koja je vodila iz Andautonije (današnjeg Ščitarjeva) preko Save u današnji Resnik. Odandje je promet išao "židovskom cestom" u Vugrovec i Kašinu. Nakon njih je prometnica išla preko Planine i prijevoja Laza u Bistricu te "današnjim Zagorjem (Batina, Veternica, Lepoglava) do Optuja na Dravi".[2]

Obnove objekta[uredi VE | uredi]

Objekt se obnavljalo u vremenima kad su ratne ugroze ugrozile pax romanu, koja je u tim krajevima počela otkad je ukinut rimski protektorat Noričko Kraljevstvo u 1. st. i nakon što je Tiberije djelovao iz Poetovia i Siscije protiv ilirskih ustanika u 10-ima preko cesta koje su išle oko ovog kraja. Te kasnije ratne ugroze su ratna kretanja germanskih plemena Kvada i Markomana te gomilanja barbarskih plemena Gota uz sjevernu granicu. Tada je castrum postajao utočištem ugroženima i napadnutima. Mnogobrojni rimski ladanjsko-gospodarski objekti, villae rusticae, stambeno-gospodarski i termalni kompleksi ladanjskih vila, velike luke, koje su nikle u mirnim vremenima, financirale su obnovu i održavanje tog obrambenog objekta. [1]

Značajke najznačajnijeg fortificiranja iz 4. stoljeća su: na istočnoj strani castruma je podignut kameni obrambeni zid dužine oko dvjesta metara. Na jugozapadnoj strani se je postavilo palisadnu obrambenu crtu. Zasad se nagađa o tome jesu li postojale obrambene kule, bilo da su kamene, bilo da su drvene, jer dosadašnja istraživanja (počela su 1975.) nisu dala takve pokazatelje. [1]

Poslije ova utvrda nije bila obnavljana u srednjem vijeku, tako da je, iako su na njenom mjestu su se tek u nedavnoj prošlosti izvodili nekakvi manjih poljodjelski radovi, ostala nedirnutom sve do današnjice.[1]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Muzej Prigorja Vladimir Sokol: Rimski metal s Kuzelina (iskapanja 1990. - 1997.), Sesvete - Zagreb, 1998.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Klaić, Vjekoslav: "Castrum antiquum Paganorum" kod Kašine u gori zagrebačkoj, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, Nove serije sveska VII. 1903/4.
  3. Humanistika Knjižnice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Archive.org Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva. Organ arheološkoga odjela Narodnoga muzeja u Zagrebu. Serije sveska VII. 1903|4. Prva polovina. Urednik: Josip Brunšmid.