Charles David Keeling

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Charles David Keeling
Charles David Keeling 2001.jpg
Rođenje 20.5.1928
Mjesto rođenja Scranton, Pennsylvania
Smrt 20.6.2005
Državljanstvo Američko
Polje Klimatske promjene
Institucija Mauna Loa Observatory
Scripps Institution of Oceanography
Alma mater University of Illinois
Northwestern University
Poznat po Keeling krivulja
Istaknute nagrade Lista nagrada

Charles David Keeling (20. travnja 1928. – 20. lipnja 2005.)[1][2] je bio američki znanstvenik čija su očitanja ugljičnog dioksida u Mauna Loa Observatoryu [3] po prvi puta upozorila svijet na ljudski doprinos efektu staklenika i globalnom zatopljenju. Keelingova krivulja mjeri postepeno povećanje ugljičnog dioksida u atmosferi.

Rani život i karijera[uredi VE | uredi]

Keeling je rođen u Scrantonu, Pennsylvania. Diplomirao je kemiju 1948 na University of Illinois te doktorirao kemiju 1954 na Northwestern University. Bavio se geologijom na California Institute of Technology sve dok se nije pridružio Scripps Institution of Oceanography gdje je preuzeo ulogu profesora 1968.

Na Caltechu je razvio prvi instrument za mjerenje ugljičnog dioksida iz atmosfere.[4] Mjerenja je provodio na Big Suru gdje je pomoću svojeg instrumenta izmjerio povećanje ugljičnog dioksida u odnosu na kakvoću zraka iz 19. stoljeća.

Suradnja sa Scripps Institution of Oceanography, 1958–2005[uredi VE | uredi]

Udio CO2 izmjeren u Mauna Loa Observatoryu: Keeling krivulja.

Keeling je radio na Scripps Institution of Oceanography 43 godine tijekom kojih je izdao mnogo utjecajnih članaka.[5][6][7][8][9][10][11][12]

Dr. Keeling je počeo sakupljati uzorke količine ugljičnog dioksida 1958. godine.[3] Do 1960. godine ustanovio je da postoje jake sezonske varijacije količnine ugljičnog dioksida. Vršne količnine ugljičnog dioksida zabilježene su, na sjevernoj polutci, tijekom kasnijeg razdoblja zime. Količina ugljičnog dioksida opala bi tijekom proljeća i početka ljeta zbog cvjetanja biljaka. 1961. godine, Keeling je napravio graf ("keeling curve") na temelju sakupljenih podataka o ugljičnog dioksida te pokazao kako se količina ugljičnog dioksida u atmosferi postepeno povećava.

Ranih 1960-ih, National Science Foundation je prestala podržavati njegovo istraživanje, nazivajući zabilježne promjene "šablonom". Unatoč manjku zainteresiranosti, National Science Foundation je iskoristila njegovo istraživanje 1963. za upozorenje o efektu staklenika.

Prikupljeni podatci, započeti od strane Dr.Keelinga i nastavljeni na Mauna Loa, su najdulja kontinuirana zabilješka o ugljičnog dioksida u svijetu te predstavljaju pouzdan indikator o promjenama i tendencijama u srednjem sloju troposfere. Dr. Keelingovo istraživanje pokazuje da se razina ugljičnog dioksida u atmosferi povečala sa 315 ppm u 1958. na 380 ppm u 2005., a povečanje je povezano sa emisijom fosilnih goriva.

Honorari[uredi VE | uredi]

Osobne informacije[uredi VE | uredi]

Keeling je volio kampirati i planinariti na zapadnim planinama, posebice na Cascade Mountains, Washington State. Bio je aktivan član Wilderness Societya većinu svog života.[13]

Oženio se 1955. za Louise Barthold. Imali su 5 djece, a jedno od njih (Ralph Keeling) odlučio je nastaviti očevim stopama te se trenutno bavi klimatskim promjenama na Scripps Institution of Oceanography. Dr. Keeling je također bio osobit klasični pijanist te je gotovo odabrao karijeru u muzici. Dr. Keeling je osnivač University of California, San Diego madrigal pjevača.

Umro je od srčanog udara 2005. u 77. godini života.

Članstvo/Društvo[uredi VE | uredi]

Dr. Keeling je bio Guggenheim član na Meteorological Institute, University of Stockholm (1961–62), profesor uzvanik na Second Physical Institute of the University of Heidelberg (1969–70) te na Physical Institute of the University of Bern (1979–80).

Bio je suradnik na American Academy of Arts and Sciences, American Geophysical Union i American Association for the Advancement of Science te član National Academy of Sciences.

Također je bio član komisije o globalnom zatopljenju na International Association of Meteorology te znanstveni direktor od Central CO2 Calibration Laboratorya na World Meteorological Organization.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (2010). "Charles David Keeling and the story of atmospheric CO2 measurements". Analytical Chemistry 82 (19): 7865–70
  2. (2005). "Obituary: Charles David Keeling 1928–2005". Nature 437 (7057): 331
  3. 3,0 3,1 Rose Kahele. Behind the Inconvenient Truth. Hana Hou! vol. 10, No. 5, October/November 2007
  4. Justin Gillis. "A Scientist, His Work and a Climate Reckoning", objavljeno 21. prosinca 2010. pristupljeno 22. prosinca 2010.
  5. (2003). "Climate-driven increases in global terrestrial net primary production from 1982 to 1999". Science 300 (5625): 1560–3
  6. (2003). "Tropical rain forest tree growth and atmospheric carbon dynamics linked to interannual temperature variation during 1984–2000". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 100 (10): 5852–7
  7. (2002). "Interannual variability in the North Atlantic Ocean carbon sink". Science 298 (5602): 2374–8
  8. (2000). "The 1,800-year oceanic tidal cycle: A possible cause of rapid climate change". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 97 (8): 3814–9
  9. (1997). "Possible forcing of global temperature by the oceanic tides". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 94 (16): 8321–8
  10. (1997). "Climate change and carbon dioxide: An introduction". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 94 (16): 8273–4
  11. (1980). "Atmospheric carbon dioxide, the southern oscillation, and the weak 1975 el nino". Science 210 (4465): 66–8
  12. (1978). "Atmospheric carbon dioxide in the 19th century". Science 202 (4372): 1109
  13. Paul M. Keeling, The Path to Mauna Loa, Wilderness magazine, 2008