Prijeđi na sadržaj

Claudia Amengual

Izvor: Wikipedija
Claudia Amengual
Puno imeClaudia Amengual Puceiro
Rođenje7. siječnja 1969.
Zanimanjeprevoditeljica, romanopiskinja, esejistica, sveučilišna profesorica, novinarka
NacionalnostUrugvajac
Period pisanja2000. -
Književne vrsteroman, esej
Temedosada, strah od promjena, svakodnevica. rutina, nasilje, kukavičko potrošačko društvo, ugnjetavanje i sukobi
Nagrade
  • Nagrada Sor Juana Inés de la Cruz (2006.)
Portal o životopisima

Claudia Amengual Puceiro (Montevideo, 7. siječnja 1969.) urugvajska je prevoditeljica, romanopiskinja, esejistica, novinarka i sveučilišna profesorica.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Claudia Amengual rođena je 7. siječnja 1969. godine u Montevideu. U svom rodnom kvartu pohađala je obveznu osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je prevoditeljstvo na Pravnom fakultetu Republičkog sveučilišta u Montevideu i književnost na Filozofskom fakultetu istog sveučilišta.

Pisati je počela još u studentskim danima, ali prve radove objavljuje tek 2000. Tri godine kasnije otputovala je u Španjolsku gdje je dobila stipendije Sveučilišta Complutense u Madridu i Međunarodnog sveučilišta "Menéndez Pelayo", također u Madridu.[1]

Od 2010. radi i kao sveučilišna profesorica književnog prevođenja.

Redovita je kolumnistica i novinarka časopisa Galeria i Búsqueda, a surađuje i s drugim časopisima, posebno turističkim revijama, u inozemstvu.

2007. Bogotá World Book Capital ju je izabrao među 39 najpoznatijih i najistaknutijih latinoameričkih spisateljica.[2]

Piše romane i kratke pirče od kojih su neke prevedene na francuski, portugalski, njemački i engleski, a neke je i sama prevela.

Djela su joj uvrštena u antologije u Meksiku, Peruu, Čileu, Kolumbiji, Argentini, Španjolskoj, Francuskoj i Njemačkoj.

Prevladavajuće teme u njezinu pisanju su dosada, strah od promjena, svakodnevica. rutina, nasilje, kukavičko i licemjerno potrošačko društvo, ugnjetavanje i sukobi.[3]

Nakon tri godine istraživanja kvalitete života i prava govora između Montevidea, Buenos Airesa i Pariza 2012. je objavila knjigu koju je uredila spisateljica Susana Soca. Godinu dana poslije u Zborniku SAD-a izlazi njezina zbirka eseja Rap iz mrtvačnice i druge priče.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Juliana y los libros, 2020 (roman)
  • El lugar inalcanzable, 2018 (roman)[4]
  • Cartagena, 2015 (roman)[5]
  • El rap de la morgue y otros cuentos, 2013. (zbirka eseja)[6]
  • Rara avis. Vida y obra de Susana Soca, 2012. (esej)
  • Falsas ventanas, 2011. (roman)[7]
  • Nobleza obliga, desde 2010. (zbirka kolumna iz časopisa Galería)
  • Diez años de Arquitectos de la Comunidad, 2010. (znanstveni rad)
  • Más que una sombra, 2007. (roman)[8]
  • Desde las cenizas, 2005. (roman)
  • El vendedor de escobas, 2002. (roman)
  • La rosa de Jericó, 2000. (roman; urednik i izdvača: Doble Clic)[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. El Derecho DigitalArhivirana inačica izvorne stranice od 3. prosinca 2010. (Wayback Machine), nepoznati autor, "Claudia Amengual", objavljeno 25. kolovoza 2011., pristupljeno 10. lipnja 2016. (šp.)
  2. wordpress.com, Tigre sin Tiempo, "Los 39 mejores ESCRITORES menores de 39 años", objavljeno 28. travnja 2007., pristupljeno 20. lipnja 2016. (šp.)
  3. La República, Ana Maria Viera, "Claudia Amengual, una pluma delicada para tratar todos los temas",objavljeno 19. lipnja 2005., pristupljeno 19. lipnja 2016. (šp.)
  4. El lugar inalcanzable. Penguin Random House (šp.)
  5. bookshop.comArhivirana inačica izvorne stranice od 5. rujna 2017. (Wayback Machine), nepotpisano, "Cartagena", pristupljeno 20. lipnja 2016. (engl.)
  6. laperezaediciones.comArhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine), nepotpisano, "El rap de la morgue y otros cuentos", pristupljeno 20. lipnja 2016. (šp.)
  7. El PaísArhivirana inačica izvorne stranice od 9. siječnja 2014. (Wayback Machine), nepoznati autor, "Presentación de Falsas ventanas en el Solís", objavljeno 6. svibnja 2011., pristupljeno 10. kolovoza 2011. (šp.)
  8. Piedepagina, Colombia, "La escritura de Más que una sombra", objavljeno u kolovozu 2007., pristupljeno 25. kolovoza 2011. (šp.)
  9. Entre LibrosArhivirana inačica izvorne stranice od 4. kolovoza 2018. (Wayback Machine), nepoptisano, "La rosa de Jericó", pristupljeno 20. lipnja 2016. (šp.)