Claudia Amengual

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Claudia Amengual
Claudia Amengual marzo 2018.jpg
Puno ime Claudia Amengual Puceiro
Rođenje 7. siječnja 1969.
Zanimanje prevoditeljica, romanopiskinja, esejistica, sveučilišna profesorica, novinarka
Nacionalnost Urugvajac
Period pisanja 2000. -
Književne vrste roman, esej
Teme dosada, strah od promjena, svakodnevica. rutina, nasilje, kukavičko potrošačko društvo, ugnjetavanje i sukobi

Claudia Amengual Puceiro (Montevideo, 7. siječnja 1969.) urugvajska je prevoditeljica, romanopiskinja, esejistica, novinarka i sveučilišna profesorica.

Životopis[uredi VE | uredi]

Claudia Amengual rođena je 7. siječnja 1969. godine u Montevideu. U svom rodnom kvartu pohađala je obveznu osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je prevoditeljstvo na Pravnom fakultetu Republičkog sveučilišta u Montevideu i književnost na Filozofskom fakultetu istog sveučilišta.

Pisati je počela još u studentskim danima, ali prve radove objavljuje tek 2000. Tri godine kasnije otputovala je u Španjolsku gdje je dobila stipendije Sveučilišta Complutense u Madridu i Međunarodnog sveučilišta "Menéndez Pelayo", također u Madridu.[1]

Od 2010. radi i kao sveučilišna profesorica književnog prevođenja.

Redovita je kolumnistica i novinarka časopisa Galeria i Búsqueda, a surađuje i s drugim časopisima, posebno turističkim revijama, u inozemstvu.

2007. Bogotá World Book Capital ju je izabrao među 39 najpoznatijih i najistaknutijih latinoameričkih spisateljica.[2]

Piše romane i kratke pirče od kojih su neke prevedene na francuski, portugalski, njemački i engleski, a neke je i sama prevela.

Djela su joj uvrštena u antologije u Meksiku, Peruu, Čileu, Kolumbiji, Argentini, Španjolskoj, Francuskoj i Njemačkoj.

Prevladavajuće teme u njezinu pisanju su dosada, strah od promjena, svakodnevica. rutina, nasilje, kukavičko i licemjerno potrošačko društvo, ugnjetavanje i sukobi.[3]

Nakon tri godine istraživanja kvalitete života i prava govora između Montevidea, Buenos Airesa i Pariza 2012. je objavila knjigu koju je uredila spisateljica Susana Soca. Godinu dana poslije u Zborniku SAD-a izlazi njezina zbirka eseja Rap iz mrtvačnice i druge priče.

Djela[uredi VE | uredi]

  • El lugar inalcanzable, 2018 (roman)[4]
  • Cartagena, 2015 (roman)[5]
  • El rap de la morgue y otros cuentos, 2013. (zbirka eseja)[6]
  • Rara avis. Vida y obra de Susana Soca, 2012. (esej)
  • Falsas ventanas, 2011. (roman)[7]
  • Nobleza obliga, desde 2010. (zbirka kolumna iz časopisa Galería)
  • Diez años de Arquitectos de la Comunidad, 2010. (znanstveni rad)
  • Más que una sombra, 2007. (roman)[8]
  • Desde las cenizas, 2005. (roman)
  • El vendedor de escobas, 2002. (roman)
  • La rosa de Jericó, 2000. (roman; urednik i izdvača: Doble Clic)[9]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. El Derecho Digital (Arhivirano 3 Prosinac 2010), nepoznati autor, "Claudia Amengual", objavljeno 25. kolovoza 2011., pristupljeno 10. lipnja 2016. (šp.)
  2. wordpress.com, Tigre sin Tiempo, "Los 39 mejores ESCRITORES menores de 39 años", objavljeno 28. travnja 2007., pristupljeno 20. lipnja 2016. (šp.)
  3. La República, Ana Maria Viera, "Claudia Amengual, una pluma delicada para tratar todos los temas",objavljeno 19. lipnja 2005., pristupljeno 19. lipnja 2016. (šp.)
  4. El lugar inalcanzable. Penguin Random House (šp.)
  5. bookshop.com, nepotpisano, "Cartagena", pristupljeno 20. lipnja 2016. (engl.)
  6. laperezaediciones.com (Arhivirano 3 Ožujak 2016), nepotpisano, "El rap de la morgue y otros cuentos", pristupljeno 20. lipnja 2016. (šp.)
  7. El País, nepoznati autor, "Presentación de Falsas ventanas en el Solís", objavljeno 6. svibnja 2011., pristupljeno 10. kolovoza 2011. (šp.)
  8. Piedepagina, Colombia, "La escritura de Más que una sombra", objavljeno u kolovozu 2007., pristupljeno 25. kolovoza 2011. (šp.)
  9. Entre Libros, nepoptisano, "La rosa de Jericó", pristupljeno 20. lipnja 2016. (šp.)