Coriolisov protokomjer

Izvor: Wikipedija
Coriolisov protokomjer.
Način rada zasniva se na uvijanju (torziji) cijevi koje titraju a kroz njih protječe tekućina. Gornja i donja cijev titraju suprotno, tako da kada se gornja cijev kreće prema gore, donja cijev ima suprotan smjer kretanja.

Coriolisov protokomjer ili maseni protokomjer se sastoji od dvije paralelne cijevi savite u obliku slova U kroz koje protječe tekućina u istom smjeru. Način rada zasniva se na uvijanju (torziji) cijevi koje titraju a kroz njih protječe tekućina. Gornja i donja cijev titraju suprotno, tako da kada se gornja cijev kreće prema gore, donja cijev ima suprotan smjer kretanja. Titranje je pobuđeno elektromagnetskim djelovanjem i dolazi do rezonancije kada cijevi titraju vlastitom ili prirodnom frekvencijom. Frekvencija titraja je od 100 do 300 Hz s vrlo malom amplitudom, manjom od 1 mm. Zbog Coriolisove sile tekućina djeluje silom na stjenke cijevi i dolazi do njihovog savijanja (torzije) i pomaka u titranju.[1]

Pojava da se na tijelo, ili tekućinu, koja se giba i istovremeno rotira djeluje osim centrifugalne sile i Coriolisova sila, koristi se za maseni protokomjer. Coriolisovo ubrzanje (sila) djeluje uvijek okomito na prividnu brzinu tijela i kutnu brzinu rotacije. Djelovanje Coriolisove sile možemo zapaziti kada tekućina istječe iz posude (npr. slivnika ili kade) jer zbog nje istovremeno uz istjecanje dolazi i do rotacije tekućine. Na sjevernoj polutki Zemlje rotacija tekućine je u smjeru zakretanja kazaljke na satu, a na južnoj polutci je u suprotnom smjeru.

Prednosti Coriolisovog protokomjera su:

  • klasa točnosti 0,2 %,
  • izuzetno prikladan za mjerenje protoka u procesnoj industriji,
  • jednostavno mjerenje s nenewtonskim tekućinama (tekućine koje odstupaju od laminarnog strujanja) i tekućinama s visokom viskoznošću.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ž. Kurtanjek: "Mjerenje protoka", www.pbf.unizg.hr, 2007.
  2. "Mjerenje brzine i protoka fluida, Mjerni pretvornici", www.fer.unizg.hr, 2013.