Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Solini

Koordinate: 44°33′50″N 18°41′27″E / 44.5637691°N 18.6909628°E / 44.5637691; 18.6909628
Izvor: Wikipedija
Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije
Lokacija Gradovrh, Solina
Koordinate 44°33′50″N 18°41′27″E / 44.5637691°N 18.6909628°E / 44.5637691; 18.6909628
Arhitekt Juro Pranjić
Godine izgradnje 29. kolovoza 2009.
Godina završetka 12. rujna 2010. (svečano otvorena)
Religija rimokatoličanstvo
Patron Rođenje BDM
Materijal beton

Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije na Gradovrhu je rimokatolička crkva u Maloj Solini u ul. Veljka Lukića Kurjaka. Filijalna je crkva tuzlanske župe.[1]

Položaj[uredi | uredi kôd]

Crkva je na brdu, uzdignuta s pogledom na kompletnu Solinu, Svojtinu i druga okolna mjesta. Prije svega proteže pogled prema Gradovrhu, mjestu za koje su vjernici iz ovih krajeva emotivno vezani kao i za lik Blažene Djevice Marije. Arhitekt Juro Pranjić je svojim znanjem, radom i požrtvovnošću također veliki dio sebe ugradio u ovu crkvu.[2]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Inicijativa za gradnju crkve u Solini koja pripada Tuzlanskoj župi, postoji već dvadesetak godina. Tada je kupljena lokacija za izgradnju koja je 2000. godine proširena. Želja vjernika bila je izgraditi kapelu, odnosno crkvu koja bi bila spomen na milosni lik Radosne Gospe Gradovrške za koju su ovi krajevi posebno vezani. Plan izgradnje crkve napravljen je 2009. godine kada je i odobren od strane crkvenih vlasti. Odmah po usvajanju plana počela je i gradnja.[2]

29. kolovoza 2009. na Gradovrhu su počeli radovi na izgradnji nove crkve. Temelji su blagoslovljeni 8. rujna 2009. godine. Inicijativa za izgradnju potekla je iz franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla iz Tuzle. Visina zvonika prema projektu bila je 20 metara. Gradnju su financirali vjernici ovog dijela Tuzle,[3] a Franjevački samostan iz Tuzle je investitor. Crkva je građena u znak sjećanja na Milosnu Gospu Gradovršku. Građena je od betona, a predviđeni rok završetka radova bio je 31. prosinca 2009. godine.[4]

Za vrlo kratko vrijeme je podignuta. Grubi radovi su završeni početkom prosinca 2009. a onda je uslijedila druga faza koja je podrazumijevala stavljanje fasade, stolarije i podizanje krova. Svečano je otvorena 12. rujna 2010. na blagdan Imena Marijina. Svečanu sv. misu pred nekoliko stotina vjernika predvodio je tuzlanski gvardijan fra Zdravko Anđić te je blagoslovljen molitveni prostor. Ovi radovi su rujna 2010. privedeni kraju a očekivanja su bila da crkva do kraja 2011. bude uređena i unutra. Potpora mještana bez obzira na financijsku krizu za sada je bila dosta dobra.[2]

U crkvi se na blagdan Imena Marijina slavi se Ime Gospe Gradovrško - bačke. Za ovo prošteničko slavlje sprema se kroz trednevnicu, gdje vjernici imaju prigodu za sv. ispovijed.[5] [6] Crkva pokriva vjerske potrebe dvjestotinjak vjernika iz Soline. Podignuta je radi čuvanja od zaborava Gospina svetišta i radi poticaja mladim generacijama u smislu da budućnost imaju oni koji se u Boga pouzdaju, upravo onako kako se to i pokazalo kroz povijest.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Franjevački samostan sv. Petra i Pavla u Tuzli Povijest župe (pristupljeno 26. studenoga 2017.)
  2. a b c d Franjevačka provincija Bosna SrebrenaArhivirana inačica izvorne stranice od 10. prosinca 2017. (Wayback Machine) Ankica S.Ć.: Svečano otvorena novoizgrađena crkva u Solini , rujna 2010. (pristupljeno 10. prosinca 2017.)
  3. (boš.) Tuzlarije A.M. (tuzlarije.net): Na Gradovrhu u Solini počela izgradnja crkve "Rođenja Blažene Djevice Marije”, 10. rujna 2009. (pristupljeno 27. svibnja 2017.)
  4. (boš.) Tuzlarije S.P.: Crkva u Solini biće završena do Božića, 29. studenoga 2009. (pristupljeno 10. prosinca 2017.)
  5. Franjevačka provincija Bosna SrebrenaArhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine) Proslavljeno Ime Marijino u Gradovrhu kod Tuzle , 13. rujna 2012. (pristupljeno 24. studenoga 2017.)
  6. Franjevačka provincija Bosna SrebrenaArhivirana inačica izvorne stranice od 10. prosinca 2017. (Wayback Machine) Proslavljeno Ime Marijino u Gradovrhu kod Tuzle , 13. rujna 2012. (pristupljeno 10. prosinca 2017.)
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica stranica Bosna Srebrena (http://www.bosnasrebrena.ba). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Bosna Srebrena.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]