Crkva sv. Ilije proroka u Kozici

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Crkva sv. Ilije u Kozici)

Crkva sv. Ilije proroka u Kozici, Grad Vrgorac, zaštićeno kulturno dobro[1]

Opis dobra[uredi | uredi kôd]

Župna crkva svetog Ilije proroka u Kozici prostrana je, jednobrodna građevina s prostranom polukružnom apsidom na sjeveru. Župna crkva sv. Ilije proroka u Kozici građena je između 1765. i 1785. god. te je obnovljena krajem 19. stoljeća. Crkva je duga 19,60 metara, široka 7 metara i visoka 8,50 metara, građena od pravilnih klesanaca slaganih u redove. Na glavnome pročelju iznad ulaznih vrata su jednostavna kamena rozeta, dvije monofore i kameni križ na vrhu zabata. Bočna pročelja raščlanjena su s po dvije manje monofore i bočnim ulaznim vratima na zapadnoj strani. Dvostrešni krov crkve prekriven je francuzicom.[1]
Crkva se u unutrašnjosti sastoji od prostora lađe i užega svetišta povišenoga za dvije stepenice. Unutrašnji zidovi crkve i strop su većim dijelom oslikani. U crkvi su sačuvana tri drvena oltara iz imotske radionice Rako koji potječu iz druge polovice 19. stoljeća. Na glavnom oltaru drveni je kip sv. Ilije proroka, a druga su dva oltara posvećena Gospi i sv. Anti Padovanskom.
Uz crkvu je 1990-tih godina dograđen zvonik koji je 2012. godine obnovljen. U zvoniku je sačuvano zvono iz 1793. godine, a druga su dva zvona iz 1930. godine. Zvonik je visok 14 metara.
Crkva sv. llije proroka u Kozici svojim jednostavnim i skladnim arhitektonskim oblikovanjem te sačuvanim interijerom predstavlja vrijedan spomenik kulture Zabiokovlja.

Podaci o župi[uredi | uredi kôd]

Župa sv. Ilije proroka je u sastavu Biokovskog dekanata, a kanonski je osnovana 1763. godine.
Župu pastoralno poslužuju franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.
Najstariji podatak o župniku datira iz 1720. godine. Župna zajednica po broju župljana najmanja je unutar Splitsko-makarske nadbiskupije (2023. god. na teritoriju Župe prebivalo je 19 osoba). Župa ima jedno groblje u kojem se nalazi stara crkva sv. Ilije, koja danas služi za grobljansku kapelu.
Stara župna kuća izgrađena je u prvoj polovici 19. stoljeća na starijim temeljima. Zapalili su je 29. kolovoza 1942. četnici, koji su tog istog dana ubili kozičkog župnika fra Ladislava Ivankovića i 67 kozičkih civila u događaju poznatom kao Pokolj u Zabiokovlju 29. kolovoza 1942.
Godine 1991. izgrađena je nova župska kuća uz tzv. Nepoleonovu cestu (na raskrižju za Makarsku).
Župna crkva sv. Ilije proroka u Kozici nepokretno je kulturno dobro Republike Hrvatske.

Župnici[uredi | uredi kôd]

  • Vidošević, fra Filip 1720. – 1722.
  • Bašković, fra Mijo 1722. – 1726.
  • Roglić, fra Ilija 1726. – 1729.
  • Dorotić, fra Frano 1729. – 1731.
  • Antulović, fra Petar 1731. – 1735.
  • Kačić, fra Lovre 1735. – 1736.
  • Rudanović, fra Mijo 1736. – 1737.
  • Loze, fra Šimun 1737. – 1738.
  • Jujinović, fra Šimun 1738. – 1739.
  • Bašić, fra Ivan 1739. – 1740.
  • Majstrović, fra Mijo 1740. – 1742.
  • Loze, fra Šimun 1742. – 1750.
  • Ravlić, fra Mijo 1750. – 1756.
  • Gudelj, fra Šimun 1756. – 1758.
  • Pavlović, fra Bernardin 1760. – 1762.
  • Ravlić, fra Andrija 1762. – 1765.
  • Pavlović, fra Bernardin 1765. – 1766.
  • Bašić, fra Josip 1766. – 1768.
  • Lovrinčević Zlatarić, fra Augustin 1768. – 1773.
  • Ravlić, fra Andrija 1772. – 1775.
  • Dragojević, fra Josip 1775. – 1776.
  • Milošević, fra Ante 1776. – 1778.
  • Ravlić, fra Andrija 1778. – 1779.
  • Majić, fra Ante 1779. – 1781.
  • Pahurić, fra Frano 1781. – 1782.
  • Ravlić, fra Andrija 1782. – 1784.
  • Majić, fra Ante 1784. – 1786.
  • Ravlić, fra Andrija 1786. – 1789.
  • Dorotić, fra Paško 1789. – 1792.
  • Ravlić, fra Ante 1792. – 1797.
  • Luetić, fra Srećko 1797. – 1800.
  • Ravlić, fra Ante 1800. – 1802.
  • Antunović, fra Bartul 1803. – 1804.
  • Zelić, fra Josip 1804. – 1808.
  • Šutić, fra Martin 1808. – 1816.
  • Borić, fra Bonaventura 1816. – 1819.
  • Šutić, fra Martin 1819. – 1824.
  • Cvitanović, fra Ivan 1824. – 1832.
  • Talijančić, fra Petar 1832. – 1843.
  • Gojak, fra Augustin 1843. – 1848.
  • Šimić, fra Ivan 1848. – 1856.
  • Lučić, fra Lovre 1856. – 1859.
  • Kačić Peko, fra Petar 1859. – 1866.
 
  • Letica, fra Vice 1866. – 1868.
  • Lović, fra Jakov 1868. – 1873.
  • Letica, fra Vice 1874. – 1881.
  • Bilić, fra Nikola 1881. – 1883.
  • Olujić, fra Ignacije 1883. – 1885.
  • Gilić, fra Ante 1885. – 1892.
  • Čulić, fra Petar 1892. – 1900.
  • Donelli, fra Bonaventura 1900. – 1901.
  • Balić, fra Marko 1901. – 1901.
  • Kačić Peko, fra Ivan 1901. – 1907.
  • Puratić, fra Serafin 1907. – 1914.
  • Milun, fra Ante 1914. – 1915.
  • Ravlić, fra Metod 1915. – 1937.
  • Ivanković, fra Ladislav 1937. – 1942.
  • Kamber, fra Bernardin 1944. – 1944.
  • Glibotić, fra Ivan ml. 1944. – 1946.
  • Mijačka, fra Vjekoslav 1946. – 1948.
  • Radonić, fra Bernard 1948. – 1954.
  • Dodig, fra Josip 1954. – 1958.
  • Bedrica, fra Gabro 1958. – 1962.
  • Lovrić, fra Božo 1962. – 1964.
  • Čugura, fra Josip 1964. – 1964.
  • Petričević, fra Frano 1964. – 1965.
  • Rakić, fra Mate 1965. – 1967.
  • Jukić, fra Ferdinand 1967. – 1967.
  • Radonić, fra Bernard 1967. – 1969.
  • Vrdoljak, fra Milan 1969. – 1972.
  • Marović, fra Mile 1972. – 1973.
  • Čuljak, fra Pavao 1973. – 1975.
  • Glibota, fra Danko 1975. – 1979.
  • Dotur, fra Stanko 1979. – 1980.
  • Brekalo, fra Tomislav 1980. – 1981.
  • Dotur, fra Stanko 1981. – 1982.
  • Vrlić, fra Ivan 1982. – 1983.
  • Dukić, fra Ante 1983. – 1986.
  • Odrljin, fra Miljenko 1986. – 1988.
  • Čugura, fra Šimun 1988. – 1991.
  • Dževrnja Viro, fra Jakov 1991. – 2003.
  • Bitanga, fra Marko 2003. – 2018.
  • Jukić, fra Duje 2018. – 2020.
  • Štrbac, fra Željko 2020. – 2022.
  • Markulin, fra Šimun 2022. –

Zaštita[uredi | uredi kôd]

Pod oznakom Z-6082 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "sakralna graditeljska baština".[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Crkva sv. Ilije Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Sadržaj preuzet uz dopusnicu. Pristupljeno 27. lipnja 2020.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.