Crnogorski brzojav

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Crnogorsko brzojavstvo (orig. crnogorski Knjaževsko Crnogorsko Brzojavstvo) ustanovljeno 1869. uz pomoć Ruskog Carstva kada su otvorena prve brzojavne veze između Cetinja, Rijeke Crnojevića, Orje Luke i nešto kasnije Virpazara. Iste je godine, preko Kotora uspostavljena brzojavna veza sa austro-ugarskom monarhijom.

Povijest crnogorskog bezojavstva[uredi VE | uredi]

1870. donesen je Zakon o brzojavstvu Knjaževine Crne Gore.

Prvi crnogorski telegrafist je bio Nikola Brzak, podrijetlom iz Srbije.

Ravnatelj (orig. upravitelj) bio je vojvoda Ilija Plamenac, ministar obrane (1879.-1905.) a brzojavstvo je dugo vremena smatrano ponajprije kao ustanova od vojno-obrambene važnosti crnogorske države.

Do 1910. Crna Gora je imala 25 zemaljskih brzojavnih postaja.

Radio-telegrafska postaja[uredi VE | uredi]

Prva radio-telegrafska postaja, ne samo u Crnoj Gori već i na Balkanu, otvorena je u Baru 3. kolovoza 1904., a bila je u vezi sa radiotelegrafskom postajom u Bariju (Kraljevina Italija).

Dobila je naziv Volujica, po brdu na kome je bila smještena zgrada postaje s opremom i antenski sustav od dva rešetkasta stuba visine blizu 50 metara i žičane antene između njih, dok je ona u Bariju imala naziv San Cataldo.

Svečanosti puštanja u rad radio-postaje bio je nazočan knjaz Nikola I. Petrović uz crnogorske ministre te osobno Guglielmo Marconi i talijanski dužnosnici.

Nikola I. odlikovao je Marconija Ordenom za nezavisnost Crne Gore .

O ovome događaju otvaranja radio-telegrafske postaje izvješćivao je i Glas Crnogorca (citat kao u crnogorskom izvorniku):

  • "Već u ranu zoru okupilo se na Volujici, na kojoj je štacija podignuta, hiljadama naroda, kako iz mjesta i okoline mu, tako i iz susjednih pograničnih krajeva. U 9 sati iz jutra stigao je tamo nj. kr. v. Gospodar s pratnjom i dočekan je od okupljenog naroda najburnijim ovacijama. Nakon izvršenog crkvenog obreda vojvoda Gavro Vuković održao je govor na koji mu je odgovorio markiz Kuzani, a na kraju se Markoni zahvalio knjazu Nikoli na lijepom dočeku i ukazanim počastima. Nakon ovoga, slijedio je pregled radiotelegrafske stanice i na kraju se prišlo zakuski u paviljonu naročito podignutom za tu priliku. Prilikom zakuske, knjaz Nikola je nazdravio kralju Italije i poželio sreću i napredak italijanskom narodu, a Markoni, uzvraćajući zdravicu, to isto je poželio knjazu Nikoli i crnogorskom narodu. Drugu zdravicu knjaz je podigao u zdravlje Franca Josifa (Franjo Josip I.), vladara susjedne monarhije. Na kraju su pročitane depeše koje je knjaz Nikola tom prilikom uputio italijanskom kralju, austrijskom caru".

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]