Dažbog
Dažbog je slavenski bog koji se spominje u Kijevskom ljetopisu, Ipatjevskom ljetopisu i Pripovijesti o Igorovoj vojni čija je autentičnost osporena.[1] Kijevski ljetopis navodi da je 980. Vladimir, knez Kijeva, odlučio podići kumire božanstava Perun, Hrs, Dažbog, Stribog, Sjemargl i Mokoš. Ti kumiri nalazili su ispred njegovog dvora na kijevskoj Gori koji se nalazio iznad Dnjepra.[2][3] Osam godina kasnije, 988., nakon što je Vladimir pokršten, dao je srušiti navedene kumire.[2][4] U Ipatjevskom ljetopisu izjednačen je sa Suncem.[2]
- ↑ Bajuk, str. 28–29.
- ↑ a b c Bajuk, str. 29.
- ↑ Katičić, str. 200.
»I poče Vladimir knežiti u Kijevu kao jedini, i postavi kumire na humu izvan dvora s visokom palačom: Peruna drvena,
glavu mu srebrnu, a brk zlatan, i Hrsa i Dažboga i Striboga i Sjemargla i Mokoš. I prinosili su im žrtve nazivajući ih bogovima i dovodili su sinove svoje i kćeri, i prinosili su ih kao žrtve bijesovima, i oskvrnjivali su zemlju žrtvama svojim: i oskvrnula se krvlju zemlja Ruska i hum taj.« - ↑ Katičić, str. 201.
»i došavši u Kijev, razbio je sve idole, Peruna, Hrsa, Dažboga i Mokoš i druge kumire.«
- Lidija Bajuk, Odjeci slavenskoga mita u nematerijalnoj kulturi Međimurja, 2018.
- Radoslav Katičić, Gazdarica na vratima, Ibis grafika, Matica hrvatska i Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga, Zagreb/Mošćenička Draga, 2011.