Dalmatinski tip obale

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Dalmatinski tip obale je stručan pojam za jedan od dva tipa tzv. konkordantne obale obilježen pojavom izduženih otoka, kanala, zaljeva i polutoka koji se pružaju usporedno s obalom i većim reljefnim oblicima.

Ovaj je geografski pojam za takav tip obale ime dobio po obali središnje Dalmacije. To je tip razvedene obale na kojoj se glavni elementi reljefa i građe otoka pružaju paralelno s onima na kopnu (planinama, krškim poljima i dr.). Otoci se pružaju usporedno s obalom, a građa i reljef zaobalja i otoka se poklapaju.

Dalmatinski tip obale nastaje kada se pri izdizanju razine postglacijalnog mora potopi krajolik usporednih gorskih bila i udolina, pa udoline postaju kanali i izduženi zaljevi, a viši dijelovi postaju otoci. Ovaj tip obale je vrlo rijedak, a jedan od glavnih primjera izvan Jadrana su otoci Mentawai uz zapadnu obalu otoka Sumatre.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Kelletat, Dieter. Encyclopedia of Coastal Science, Springer, Dordrecht, 2005., ISBN 978-1-4020-1903-6, str. 356.