Dan Martina Luthera Kinga Jr.

Izvor: Wikipedija
Crno-bijela fotografija Martina Luthera Kinga Jr. iz 1964. godine
King 1964. godine

Dan Martina Luthera Kinga Jr. (engl. Martin Luther King Jr. Day; službeno Birthday of Martin Luther King, Jr.) američki je federalni praznik kojim se obilježava rođenje Martina Luthera Kinga Jr.[1] Obilježava se trećeg ponedjeljka u siječnju svake godine.[2] King je rođen 15. siječnja 1929. godine.[3] Najraniji ponedjeljak na koji se obilježava ovaj praznik jest 15., a najkasniji 21. siječnja.

Martin Luther King Jr. bio je vođa nenasilnog aktivizma tijekom Pokreta za ljudska prava u Sjedinjenim Američkim državama.[4] Pokret je uspješno protestirao protiv rasne diskriminacije u federalnom i državnom zakonu.[4] King je primio Nobelovu nagradu za mir 1964. godine.[5] Kampanja za osnivanje federalnog praznika u čast Martina Luthera Kinga započela je ubrzo nakon njegovog atentata 1968. godine. Ronald Reagan potpisao je zakon o osnivanju praznika 1983. godine, a prvi je puta obilježen tri godine kasnije. Isprva su neke savezne države suzdržavale se od obilježavanja praznika, spajajući ga s drugim praznicima ili mijenjajući mu ime. Prvi je puta službeno obilježen u svih 50 saveznih država 2000. godine.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Crno-bijela fotografija plakata sa slikom Martina Luthera Kinga Jr. i s teksom "April 4, Black Holiday, Take a day off, don't work"
Plakat iz 1969. godine za promociju ideje o prazniku na dan Kingovog atentata.

Ideju Dana Martina Luthera Kinga Jr. zastupali su sindikati tijekom pregovora.[6] Nakon Kingove smrti, američki zastupnik John Conyers i senator Edward Brooke predstavili su Kongresu prijedlog zakona kojim bi Kingov rođendan postao nacionalni praznik. O prijedloge prvi se puta glasalo 1979. godine, ali nedostajalo je pet glasova za njegovo prihvaćanje.[7] Dva glavna argumenta protivnika bila su da bi plaćeni praznik za federalne zaposlenike bio preskup i da bi se praznik u čast privatnog građana protivio dugotrajnoj tradiciji.[7] Samo dvije druge osobe imaju nacionalne praznike u SAD-u u njihovu čast: George Washington i Kristofor Kolumbo.

King Center ubrzo je zatražio podršku korporativne zajednice i opće javnosti. Ova strategija pokazala se uspješnom kada je glazbenik Stevie Wonder 1980. godine izdao singl "Happy Birthday" s ciljem popularizacije kampanje i 1981. godine održao novinarsku konferenciju "Rally for Peace". Peticija za osnivanje praznika prikupila je šest milijuna potpisa.[6]

Senatori Jesse Helms i John Porter East bili su glavni protivnici ovom prazniku i propitivali su je li King dovoljno važan za osnivanje praznika. Helms je kritizirao Kingovo protivljenje Vijetnamskom ratu i okrivljavao ga za marksizam.[8] Helms je vodio filibaster protiv prijedloga zakona i 3. listopada 1983. Senatu je podnio dokument od 300 stranica u kojem je navodio da je King imao veze s komunistima. Senator Daniel Patrick Moynihan proglasio je dokument "paketom smeća", bacio ga na pod Senata i gazio ga.[9][10]

Fotografija na kojoj se nalaze Coretta Scott King koja stoji pokraj Ronalda Reagana koji sjedi i potpisuje zakon. Oko njih se nalazi šestero drugih ljudi.
Ronald Reagan i Coretta Scott King na ceremoniji potpisivanja zakona o Danu Martina Luthera Kinga Jr.

Ronald Reagan isprva se protivio prazniku, navodeći brigu o trošku. Dana 2. studenoga 1983. Reagan je potpisao prijedlog zakona o osnivanju praznika kojeg je predložila zastupnica Katie Hall.[11] Prijedlog je prihvaćen u Senatu sa 78 glasova za i 22 protiv.[12] Zastupnički dom prihvatio je prijedlog s 338 glasova za i 90 protiv.[8] Praznik je prvi puta obilježen 20. siječnja 1986.

Zakon je osnovao i Komisiju za federalni praznik Martina Luthera Kinga Jr. koja će nadgledati obilježavanje praznika. George H. W. Bush postavio je Corettu Scott King, Kingovu suprugu, za doživotnu članicu komisije u svibnju 1989.[13]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Kuzmič, Peter. 20. siječnja 2019. Martin Luther King protiv Donalda Trumpa. Autograf.hr. Pristupljeno 27. siječnja 2020.
  2. Martin Luther King – svećenik i borac za ljudska prava – 1929. Povijest.hr. Pristupljeno 27. siječnja 2020.
  3. Clayborne Carson, David L. Lewis. 11. siječnja 2020. Martin Luther King, Jr. Encyclopaedia Britannica (engleski). Pristupljeno 27. siječnja 2020.
  4. a b 'I HAVE A DREAM' Povijesni govor koji je oblikovao suvremenu Ameriku. Dnevnik.hr. 28. kolovoza 2016. Pristupljeno 27. siječnja 2020.
  5. Martin Luther King, Jr., Day. Encyclopaedia Britannica (engleski). Pristupljeno 27. siječnja 2020.
  6. a b Jones, William P. 11. siječnja 2006. Working-Class Hero. The Nation (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2011. Pristupljeno 27. siječnja 2020.
  7. a b Wolfensberger, Don. 14. siječnja 2008. The Martin Luther King Jr. Holiday: The Long Struggle in Congress, An Introductory Essay (PDF) (engleski). Woodrow Wilson International Center for Scholars. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. ožujka 2011. Pristupljeno 16. siječnja 2011.
  8. a b Dewar, Helen. 4. listopada 1983. Helms Stalls King's Day in Senate. The Washington Post (engleski). str. A01. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2011. Pristupljeno 16. siječnja 2011.
  9. Romero, Frances. 18. siječnja 2010. A Brief History of Martin Luther King Jr. Day. Time (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. siječnja 2009. Pristupljeno 27. siječnja 2020.
  10. Courtwright, David T. 2010. No Right Turn: Conservative Politics in a Liberal America (engleski). Harvard University Press. Cambridge, Massachusetts. str. 13. ISBN 978-0-674-04677-1
  11. Woolley, John T.; Gerhard Peters. 2. studenoga 1983. Ronald Reagan: Remarks on Signing the Bill Making the Birthday of Martin Luther King Jr., a National Holiday (engleski). The American Presidency Project. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2011. Pristupljeno 16. siječnja 2011.
  12. Dewar, Helen. 20. listopada 1983. Solemn Senate Votes For National Holiday Honoring Rev. King. The Washington Post (engleski). Pristupljeno 11. ožujka 2019.
  13. Woolley, John T.; Gerhard Peters. 17. svibnja 1989. George Bush: Remarks on Signing the Martin Luther King Jr., Federal Holiday Commission Extension Act (engleski). The American Presidency Project. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2012. Pristupljeno 16. siječnja 2011.