Danica (časopis)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska
Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka''
Danicza zbornik-45.jpg
U 10. broju "Danicze Horvatzke, Slavonzke y Dalmatinzke" (14. ožujka 1835.) objavljena je pjesma Antuna Mihanovića: "Horvatska domovina", koja će, s naslovom prema svom prvom stihu "Lijepa naša domovino", postati hrvatskom himnom.
Slogan 'Narod bez narodnosti je tělo bez kosti'
Glavni urednik Ljudevit Gaj
Kategorija jezikoslovlje
Izlazi tjedno
Izdavač Ljudevit Gaj
Prvi broj 1835.

Danica (Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka) bio je prvi hrvatski književni i kulturni list.[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Uz drugi broj "Novina Horvatzkih" 10. siječnja 1835. izlazi i njihov književni prilog: "Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka".[2]

Izlazio je u Zagrebu 1835.–49., 1853., 1863.–67. kao tjedni prilog »Novina Horvatskih«; pod naslovom »Danica ilirska« objavljivan 1836.–43., 1848.–49., te 1863.–67. godine. Njezin pokretač bio je Ljudevit Gaj. Pridonio je afirmaciji štokavskoga narječja kao hrvatskog jezičnoga standarda.[3] Najvjerniji suradnici u Danici bili su Dragutin Rakovac, Ljudevit Vukotinović i braća Mažuranić.

Gaj je časopis Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka ispočetka tiskao starim pravopisom. Umjesto jedinstvenog i sustavnog znakovlja iz Kratke osnove on u 10., 11., i 12., broju Danicze predlaže uz – č, ž, š dvoslovne palatale; tj (za ć), gj, dj, lj, nj. Od 1838. umjesto crtice na j pisat će se točka. Znak za glas ć preuzeo je iz poljske tradicije. Tako je uglavnom ostalo do danas. Koliko je novi pravopis funkcionalan, Gaj je pokazao upravo u broju u kojem starim pravopisom predlaže novi, ali zato novim pravopisom tiska Mihanovićevu Horvatsku domovinu koja će kasnije postati hrvatskom himnom, i Kačićevu Pếsmu Radovana i Milovana. Spojivši tako novim pravopisom suvremeno mu stvaralaštvo i tradiciju, Mihanovića i Kačića, Gaj je zacrtao put kojim će krenuti Danica, koja od broja 29, objavljenog 25. srpnja 1835., uvode štokavštinu kao književni jezik te sukladno novom pravopisu mijenjaju naslov u Danica horvatska, slavonska i dalmatinska,[4] a s godinom 1836. mijenjat će joj ime: časopis se zove „Danica ilirska” , a deviza pod kojom se uređuje značajna je za politički trenutak:

Wikicitati „Narod bez narodnosti jest tělo bez kosti.”
()

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]