Daniel Hendler

Izvor: Wikipedija
Daniel Hendler
Rođenje 3. siječnja 1976.
Zanimanje filmski, kazališni i televizijski glumac, redatelj, scenarist
Godine rada 1996. -
Važniji filmovi Izgubljeni zagrljaj
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Daniel Hendler (Montevideo, 3. siječnja 1976.) urugvajski je filmski, kazališni i televizijski glumac, redatelj i scenarist poljskog podrijetla. Glumi uglavnom u argentinskim filmovima te živi i radi u Argentini. Najpoznatiji je po ulogama u filmovima Morsko dno, Obiteljski zakon i Faza 7. Osim što aktivno glumi na argentinskoj strani La Plate, glumio je i u nekoliko urugvajskih filmova. Dobio je državni nagradu za najboljeg filmskog glumca. Za svoju ulogu u filmu Izgubljeni zagrljaj dobio je Srebrnog medvjeda za najboljeg glumca na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu 2004. godine. To je najvrjednija i najprestižnija filmska nagrada koju je dobio u svojoj karijeri. Prvi film koji je režirao i za kojeg je napisao sinopis bio je Norbertov rok iz 2010. godine.[1] Dio je generacije urugvajskih glumaca koji su se proslavili ulogama u filmovima kao što je 25 Watts[2] te je član glumačkog pokreta Nova argentinska kinematografija.[3][4][5]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Daniel Hendler rođen je u Montevideu 1976. godine. Odrastao je u četvrti (barrio) Buceo,[6] iako je živio i u četvrtima Pocitos i Cordón.[7] Odrastao je u obitelji poljskih Židova; otac mu je bio trgovac, a majka kazališna glumica i umjetnica.[8] Tijekom svoje mladosti, igrao je košarku u prvoligaškoj momčadi Hebraica y Macabi te nogomet. Pohađao je Koledž Integral za koji je rekao: Pohađao sam židovsku školu i osjetio sam da sam prošao fazu u kojoj sam se htio udaljiti od tog okruženja, odnosno da razlučim bolje, htio sam ono čega nije bilo u tom sustavu vrijednosti.[9] Neobično za židovstvo, imao je dvije bar-mizve, jer su mu roditelji bili rastavljeni. Iako je bio Židov, nije vjerovao u Boga niti se smatrao vjernikom.[10] Već je s 14 godina počeo sklapati prijateljstva s glumcima i djelatnicima iz kazališta.[11]

Bio je pomoćnik profesora dramskih umjetnosti na Katoličkom sveučilištu u Montevideu. 1994. godine počeo se baviti glumom i dolaziti na glumačke probe.[12] S prijateljima i kolegama osnovao je glumačku družinu "Acapara el 522" (Ovdje staje 522), čije je ime zapravo oblik šale jer opisuje mjesto gdje staje autobusna linija 522 u Montevideu.[13] Družina je nastupila na Susretu maldih urugvajskih glumačkih družina u Montevideu, gdje su u konkurenciji od preko 120 družina, osvojila prvo mjesto. Nakon toga Hendler je rekao: Nakon toga, napravili smo pet radova, od čega sam tri napisao i režirao ja, a druga dva prijatelji među kojima je i glavni prijatelj u cijeloj družini Leo Maslíah.[12] Tijekom vremena provedenog u družini s Leom Maslíahom je osnovao knjižaru, održavao radionice, snimao kratke filmove[14] i glumio u predstavi Abulimia.[6]

Proveo je gotovo pet godina na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Montevideu, ali je prije polaganja diplome odustao od arhitekture.[8] Želio je biti i glazbenik, pa je četiri godine učio svirati gitaru,[6] dok se konačno nije odlučio posvetiti glumi.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Norberto's deadline (2010.), imdb.com - mrežna mjesta IMDb-a, pristupljeno 3. lipnja 2016. (engl.)
  2. Joel Rosenberg. 7. prosinca 2011. Sería un sueño dirigir a Maslíah de protagonista. 180.com.uy. Pristupljeno 17. prosinca 2011. (šp.)
  3. Daniel Hendler: Norberto apenas tarde. www.cine.ar. 14. srpnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2009. Pristupljeno 13. prosinca 2011. (šp.)
  4. "Norberto apenas tarde", el debut de Daniel Hendler como director, en BAFICI. exitoina.com. 14. srpnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2018. Pristupljeno 13. prosinca 2011. (šp.)
  5. Diego Batlle. 20. listopada 2011. Norberto apenas tarde, de Daniel Hendler. www.otroscines.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2015. Pristupljeno 13. prosinca 2011. (šp.)
  6. a b c Fabian Romero. 15. studenoga 2010. Norberto, apenas tarde. besijue.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2012. Pristupljeno 17. prosinca 2011. (šp.)
  7. Idealizan a Mujica pero no lo votarían. El País. 15. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. studenoga 2011. Pristupljeno 17. prosinca 2011. (šp.)
  8. a b Fabiana Scherer. 19. ožujka 2006. Daniel Hendler: en la era de la adultez. La Nación. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. lipnja 2016. Pristupljeno 17. prosinca 2011. (šp.)
  9. Johana Klinkovich. Entrevista a Daniel Hendler: "Me gusta trabajar, pero también tomar mate entre toma y toma". www.delacole.com. Pristupljeno 17. prosinca 2011. (šp.)
  10. UN PREMIADO ACTOR URUGUAYO - Daniel Hendler. www.montevideo.com.uy. 7. srpnja 2004. Pristupljeno 17. prosinca 2011. (šp.)
  11. Daniel Hendler u Toulouseu (videozapis), youtube.com - mrežna mjesta YouTubea, pristupljeno 3. lipnja 2016. (engl.)
  12. a b Daniel Hendler, datos biográficos. Clarín (Argentinske novine). 18. studenoga 2006. Pristupljeno 4. prosinca 2011. (šp.)
  13. Daniel Hendler: "Me gusta ser el centro" (PDF). América Late. 27. kolovoza 2009. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 4. travnja 2012. Pristupljeno 17. prosinca 2011. (šp.)
  14. Mariano Lopez. 2011. Intervju za časopis Segunda Pelota. Pristupljeno 17. prosinca 2011. (šp.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]