Dei Verbum

Izvor: Wikipedija
Dei Verbum
dogmatska konstitucija
o Božanskoj objavi
Autor Drugi vatikanski sabor
Jezik latinski tekst
hrvatski tekst
Vrsta djela dogmatska konstitucija
Datum (godina)
izdanja
18. studenog 1965.
Teme Božanska objava
Prethodna Lumen gentium (1964.)
Sljedeća Gaudium et spes (1965.)

Dei Verbum (službeni naziv: Dogmatska konstitucija o Božanskoj objavi - Dei Verbum) jedan je od najvažnijih tekstova Drugog vatikanskog sabora.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Papa Pavao VI. proglasio je Dei Verbum 18. studenog 1965., nakon glasovanja i odobrenja od strane okupljenih biskupa. To je jedan od glavnih dokumenata Drugog vatikanskog sabora i važan temelj. Izraz "Dei Verbum" je latinski naziv za "Božju riječ" i preuzet je iz prve rečenice dokumenata, kao što je uobičajeno za naslove velikih katoličkih dokumenata: "Božju riječ sa strahopoštovanjem slušajući i vjerno je razglašujući Sveti sabor slijedi sv. Ivana..."

Poglavlja[uredi | uredi kôd]

Brojevi u zagradi odnose se na brojeve odjeljaka unutar teksta.

  • Predgovor (1)
  • Zbiljnost objave (2-6)
  • Prenošenje Božanske objave (7-10)
  • Božansko nadahnuće Svetog pisma i njegovo tumačenje (11-13)
  • Stari zavjet (14-16)
  • Novi zavjet (17-20)
  • Sveto pismo u životu Crkve (21-26)

Joseph Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI., identificirao je tri važna motiva u Dei Verbum: novi pogled na fenomen tradicije, teološki problem primjene kritičnih povijesnih metoda u tumačenju Pisma te biblijski pokret koji sve više raste na prijelazu iz 20. stoljeća.

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta