Dei Verbum

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Dei Verbum (službeni naziv: Dogmatska konstitucija o božanskoj objavi - Dei Verbum) jedan je od najvažnijih tekstova Drugog vatikanskog sabora.

Papa Pavao VI. proglasio je Dei Verbum 18. studenog 1965., nakon glasovanja i odobrenja od strane okupljenih biskupa. To je jedan od glavnih dokumenata Drugog vatikanskog sabora i važan temelj. Izraz "Dei Verbum" je latinski naziv za "Božju riječ" i preuzet je iz prve rečenice dokumenata, kao što je uobičajeno za naslove velikih katoličkih dokumenata: "Božju riječ sa strahopoštovanjem slušajući i vjerno je razglašujući Sveti sabor slijedi sv. Ivana..."

Poglavlja[uredi VE | uredi]

Brojevi u zagradi odnose se na brojeve odjeljaka unutar teksta.

  • Predgovor (1)
  • Zbiljnost objave (2-6)
  • Prenošenje Božanske objave (7-10)
  • Božansko nadahnuće Svetog pisma i njegovo tumačenje (11-13)
  • Stari zavjet (14-16)
  • Novi zavjet (17-20)
  • Sveto pismo u životu Crkve (21-26)

Joseph Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI., identificirao je tri važna motiva u Dei Verbum: novi pogled na fenomen tradicije, teološki problem primjene kritičnih povijesnih metoda u tumačenju Pisma te biblijski pokret koji sve više raste na prijelazu iz 20. stoljeća.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]