Kršćanska objava

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Kršćanska objava

Objava Božja temelj je čitavoga kršćanstva i kršćanske teologije, posebice u susretu s modernim svijetom. Sva je kršćanska objava dovršena smrću posljednjeg apostola, stoga od tad se niti se smije oduzeti niti dodati od onoga što je Crkvena objava utemeljena na Apostolskoj tradiciji. Novozavjetna je objava kristocentrična.

Govoreći o kršćanskoj objavi u širem smislu, analizira se ove odnose:

  • Bog objavitelj i čovjek primatelj Božje Objave
  • otvorenost čovjekova duha prema neizmjernom Bogu
  • Bog traži čovjeka
  • objavljena istina o Bogu i o čovjeku.

Govoreći o kršćanskoj objavi u užem smislu razmatra se:

U povijesti postoji nekoliko modela shvaćanja objave: epifanijski, instrukcijski, i personalistički. Postoje razlike između kozmičke i povijesne objave.

Teološkoj refleksiji (teološkom razmišljanju) Objava pruža tri temeljne datosti:

  • Bog Saveza stvorio je svijet za čovjeka i čovjeka je stvorio da preobrazi svijet
  • cilj svijeta, čovjeka i njegove povijesti je uskrsli Krist
  • eshatologičnost je egzistencijalna dimenzija čovjeka, nje­gova svijeta i njegove povijesti.

Na ovim su trima datostima saborska konstitucija Gaudium et Spes i papina enciklika Populorum Progressio izgradile prve obrise teologije ljudskog napretka.

Kršćanska objava nije samo teorija o svijetu i čovjeku, jer mijenja samo shvaćanje čovjeka, čovjeko stav prema svijetu, a time i njegovo djelovanje.

Sukladno načelu korelacije, kršćanska objava daje odgovor na čovjekova pitanja, dok s druge strane čovjek nadahnut objavom postavlja nova pitanja, čim se tvori krug uzajamno ovisnih pitanja i odgovora, no pri tome uvijek se mora imati u vidu da objava posve nadilazi čovjeka i njegov svijet.

Ljudska je vrsta svjesna da nije plod i projekt nekih zemaljskih bića, jer i najstarije predaje govore da su ljudi izišli iz Božje ruke, a kršćanska objava tu staru predaju potvrđuje: Svaki detalj našeg tijela, naših čežnji i naše duše "projektirao" je Bog. Slika smo i prilika Božje. Nemamo jasan pojam niti sliku o Bogu. A ipak, njime smo natopljeni, kamo god se okrenemo njega susrećemo, njega dodirujemo, i to ne samo po prisutnosti njegovih djela, nego je i on sam osobno svuda. Sve konce stvarnosti drži u svojim rukama.

Kršćanska objava vodi k demitologizaciji i uvidu da priroda 'kao sredstvo treba služiti čovjeku i doprinositi humanizaciji njegova života, odnosno ne da se čovjek bezuvjetno podvrgne nekom poretku u prirodi koji je predodređen, nego čovjek treba staviti prirodu u službu na način kako to zahtijeva ostvarenje njegove osobnosti.

Budući da Krist govori čovjeku "Bog te voli" i time utemeljuje čovjekovo dostojanstvo koje potom nije ovisno samo o ljudskim sposobnostima, uspjehu, sreai ili socijalnom ugledu. Iz toga proizlazi da kršćanin ne apsolutizira svijet i svjetovna dobra. Kršćanin ih promatra kao "pretposljednja" i kroz njih nalazi Boga te tako se tumači zahtjev o duhu siromaštva ili ideal odricanja radi kraljevstva Božjega kao putokaz da vjernik mora "sakupljati blago u nebu" (Mt 6, 19—21).

Vidi[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]