Deodoro da Fonseca

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodaj infookvir "političar".
(Primjeri uporabe predloška)
Deodoro da Fonseca

Manuel Deodoro da Fonseca (5. kolovoza 1827.23. kolovoza 1892.), brazilski maršal, vođa republikanskog vojnog udara i prvi predsjednik Brazila.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je 1. kolovoza 1827. u brazilskoj državi Alagoas, u gradu koji danas nosi njegovo ime. Krenuo je očevim stopama i školovao se u vojnoj akademiji u Rio de Janeiru, nakon čega je započeo vojnu karijeru. 1848. je vidio prvu akciju sudjelujući u borbi protiv liberalnih pobunjenika u pokrajini Pernambuco. Godine 1860. se oženio Marianom Cecíliom de Sousa Meireles; nisu imali djece, vjerojatno zbog njegove neplodnosti.

Sudjelovao je i u Paragvajskom ratu (1864. – 1870.), brzo napredujući kroz činove i ističući se kao hrabar i sposoban vojnik. Godine 1887. je dobio najviši, maršalski čin. Kao uspješan vojnik i istaknuta ličnost bio je vrlo popularan. Sredinom osamdesetih postao je isprva vojni upravitelj, a uskoro i guverner, pokrajine Rio Grande do Sul.

Blizak republikanskim intelektualcima i nezadovoljan državnom politikom, iako s pozitivnim stavovima glede samog Cara, pridružio se republikanskoj frakciji unutar vojske. Kao najugledniji član postao je vođa i imao važnu ulogu u zbacivanju cara Pedra II., 15. studenog 1889. godine; car je u roku od dva dana protjeran u Portugal. Brazil je proglašen federalnom republikom s pravom glasa za sve pismene muškarce; započelo je pisanje zakona, propisa i stvaranje novog ustava. Fonseca je postao predsjednik privremene vlade, našavši se ubrzo u sukobu s civilnim republikanskim vođama.

Pod pritiskom vojske, Kongres ga je 25. veljače 1891. izabrao za prvog predsjednika Brazila; dobio je 129 glasova dok je njegov glavni konkurent, Prudente de Morais, dobio 97 glasova. Njegov autoritarni način vladavine, neuspješna financijska politika i politički sukobi u državnom vrhu doveli su do nestabilnosti u zemlji. Fonseca je 3. studenog 1891. proglasio izvanredno stanje, raspustivši Kongres i preuzevši sve političke ovlasti. Grupa nezadovoljnika je pronašla potporu među visokorangiranim mornaričkim časnicima koji su zaprijetili građanskim ratom. Fonseca je bio prisiljen dati ostavku; to je učinio 23. studenog predavši položaj potpredsjedniku Florianu Peixotou, opozicijskom političaru koji je imao podršku kongresa.

Umro je 23. kolovoza 1892. u Rio de Janeiru.