Digresija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Digresija (lat. digressio – udaljavanje), u govoru ili književnom djelu, mjesto na kojem se autor udaljava od glavne teme kako bi ispričao anegdotu, opisao krajolik ili uspomenu, iznio promišljanja, i slično. Autor se nakon privremenog udaljavanja vraća na glavnu temu, s kojom digresija može biti u znatnoj ili jedva zamjetnoj vezi.[1][2]

U književnom pripovijedanju, autor digresijama prekida glavnu nit izlaganja i slabi jedinstvo radnje. Takav postupak kod čitatelja može postići nekoliko efekata. Digresija može poslužiti kao razonoda i odmor za čitatelja, ili još više pojačati interes za tekst.[1] Važan je stilski postupak u književnosti, i može se izvesti na velik broj načina.[1] Zauzima značajno mjesto u epici.[1]

Osim kao tehnika u književnom pripovijedanju, digresija se koristi i u ne-književnim oblicima pisanja te u govorništvu.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d Tvrtko Čubelić, Književni leksikon, str. 109, 3. izdanje, Zagreb, 1972.
  2. a b Chris Baldick, Concise dictionary of literary terms, Oxford University Press, 2004., str. 67., ISBN 978-0-19-860883-7

Vidi još[uredi | uredi kôd]