Epika

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Old book bindings.jpg
Ovaj članak je dio
serije o književnosti
Povijest književnosti

Antička književnost
RimskaStarogrčka
Renesansna književnost
XIV. stoljećeXV. stoljećeXVI. stoljeće
Barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo
XVII. stoljećeXVIII. stoljeće
Predromantizam i romantizam
XIX. stoljeće
Moderna književnost
XX. stoljećeXXI. stoljeće

Književni rodovi

LirikaEpikaDrama

Književne vrste

autobiografijaživotopis
dječja književnostdnevnici
fantastikapjesništvo
publicistikaesejistika

Književnost po jezicima

albanskaarapskaarmenskaazerska
bugarskacrnogorskačeška
engleska (američkaaustralskairska)
francuskanovogrčkahrvatska (BiH)
indijskatalijanskajapanska
kineskamađarskamakedonska
njemačkaperzijskapoljska
portugalskaruskaslovenska
srpskašpanjolska
švedskaukrajinska

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Epika. Za metal sastav, pogledajte Epica.

Epika je književni rod u koji pripadaju sva pripovjedna djela u stihu i prozi. Pojam je nastao od grčke riječi ephos, što znači riječ ili pjesnička pripovijest. Epika obuhvaća svu pripovjednu književnost u stihu i prozi: epske pjesme, epovi, romance, balade, poeme, novele, romani, bajke, legende, basne i crtice.

Obilježja epike[uredi VE | uredi]

Građa: različiti sadržaji iz stvarnosti, ili izmišljeni, oko kojih se formira epski oblik

Događaji: kompozicija (uvod, zaplet, vrhunac, preokret, rasplet, kraj)

a) Invokacija – zazivanje muza, bogova za pomoć za nadahnuće

b) Kronološki slijed – obuhvaća pripovijedanje događaja od početka do kraja

c) Retrospekcija – vraćanje radnje u prošlost

d) In medias res – u središte stvari

e) Simultano – istovremeno pripovijedanje dva događaja

Likovi : fiktivne ili stvarne osobe koje sudjeluju u događajima o kojima pripovijeda epsko djelo; oni su nositelji zbivanja i ideja. Prema ulozi koju imaju u djelu govorimo o glavnim i sporednim likovima. Glavni likovi se katkada očituju i u naslovu djela.

Epske tehnike[uredi VE | uredi]

  • pripovijedanje – nizanje motiva prema načelu "što je dalje bilo".
  • opisivanje – nizanje motiva prema zakonu asocijacije (podsjećanja), opisuje se izgled lika, prostor u kojem se odvija radnja, sporedni događaji, stvari, osobe.
  • epski dijalog – služi za iskazivanje mišljenja i stavova likova.
  • iznošenje misli – pojavljuje se u nekim epskim vrstama i razvija se postupno. Slično je iznošenju misli u filozofiji ili drugim znanostima.

Epska retardacija (usporavanje radnje)[uredi VE | uredi]

Digresija – udaljavanje od osnovnog toka zbivanja, na način da se osnovna nit izlaganja prekida dužim opisom nekog predmeta, osobe ili događaja.

Epizoda – veća, tematski zaokružena digresija koja se može izdvojiti iz cjeline djela, a da se sačuva osnovna nit izlaganja.

Ponavljanje – služi usporavanju i povezivanju između pojedinih dijelova epskog djela.

Epski oblici i vrste[uredi VE | uredi]